Istaknuto

Krist – nada naša: SHKM 2017. Vukovar (29.-30.4.)

Krist – nada naša

Dobre vijesti, dobre vijesti: Prijave za Susret hrvatske katoličke mladeži 2017. u Vukovaru, 29. travnja do 1. svibnja, još su moguće kod nas na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti (Jordanovac 110, Zagreb, Prodekan prof. Renić) sve do petka, 3. ožujka, u 12 sati. Dođite, pozovite, ohrabrite, potaknite…! Budite dobri anđeli i recite svima da su dobrodošli!

 

Molitva Isusu koji me pozvao

da ostavim sve i slijedim ga (uz Mk 1,16-20)

Dobri Spasitelju, zaustavi svoj božanski pogled na meni!
Dopusti mi da smirim svoju dušu pred tvojim očima.
Vidiš tko sam i s kim sam. Znaš moje korake iz dana u dan.

Na tvoju riječ ostavljam sve svoje mreže u koje se moj život upleo.
Rado ulažem napor i sve svoje iznova potpuno predajem u tvoje ruke.
Dobre ljude koji su mi važni, koji su toliko toga za me učinili i moj život obilježili povjeravam tvojoj ljubavi. Stavljam ih u tvoje Srce.

I svoju životnu lađu tebi predaje jer od sada želim tvojim putovima ići, u tvojoj lađi ploviti.

Ti me oblikuj po svojoj mjeri
tako da svojim ustima tvoje riječi izgovaram,
da svojim očima gledam bližnje kako ih ti vidiš,
da u svojem srcu prikupljam i brižno čuvam
misli i osjećaje tvojega srca.

Gledaj me očima božanskim, ljubaznim –
jedino tako imam snage slijediti te.
Amen

13.2.2017.

Niko Bilić, SJ

Nepoznati prorok Gâd

Biblijski prorok Gâd ne pripada među popularne i poznate. Pozadinski je i na prvi pogled nevažan prorok, ali ipak će obilježiti ključan korak u poodmakloj dobi uzor-kralja Davida. Kolikogod on bio nepoznat tri njegove rečenice ulaze u Sveto pismo (1 Sam 22,5; 2 Sam 24,13.18); štoviše dvije će biti ponovljene u drugom izvještaju (1 Ljet 21,11s.18).

“Nemoj ostati u svome skrovištu, nego idi i zađi u zemlju Judinu.”
“Hoćeš li da dođu tri gladne godine na tvoju zemlju, ili da tri mjeseca bježiš pred svojim neprijateljem koji će te goniti, ili da bude tri dana kuga u tvojoj zemlji? Sada promisli i gledaj što da odgovorim onome koji me poslao!”
“Idi i podigni Jahvi žrtvenik na gumnu Araune Jebusejca!”

Ime nosi po sinu Izraelova praoca Jakova, sedmome po redu, kojemu ime Lea objašnjava: Sreća. “Došla je sreća” veli ona kratko i jasno (Post 30,11), podsjećajući na bliskost i dragost koju majka izražava djetetu govoreći: “Srećo moja!”. To je, dakako, ujedno ime cijeloga jednoga Izraelova plemena. Mogli bismo ga prevesti kao Srećko ili Felix.

Gâd je čovjek koji ima uvid u stvari, on motri i promatra; bit će mudrac i vidjelac u kraljevoj službi (hebr. חזה 2 Sam 24,11; 1 Ljet 21,9; 29,29; 2 Ljet 29,25). Od prve epizode u kojoj se pojavljuje, već za Davidove mladosti, Gâd se u Bibliji odlikuje jednoznačnim naslovom “prorok” nabi’ (hebr. נביא 1 Sam 22,5) koji određuje njegovu važnost i zadaću. Njegova vjerodostojnost u tekstu je osvjedočena i onim što možemo nazvati “proročkom osobnom iskaznicom” – izvještajem o dolasku Božje riječi: “I dođe mu riječ Gospodnja” – čitamo o njemu, susrećući se tako s uvriježenom proročkom formulom u 2 Sam 24,11. I Knjige Ljetopisa koje dosljedno izbjegavaju pripisati Gâdu časni naslov “prorok” priznaju njegov izvorni autoritet kad sveti tekst spominje da mu Bog govori i kad dvaput opetuje glasničku formulu “Gospodin ovako govori” (1 Ljet 21,10.11), obilježavajući početak proročkih riječi koje treba proglasiti.

Glavni izvještaj o proroku Gâdu tekst je koji izričito govori o Božjoj kazni tj. o onome što se događa kad iz oholosti i obijesti pokušavamo pobrojati što je u našoj vlasti i kad se oslanjamo isključivo na vlastite sile u stvarima koje nas nadilaze.
Nakon pogrješnoga pothvata prebrojavanja naroda tj. ratnika, Gâd dolazi Davidu kao prenositelj Božje riječi. Kad je već i sam kralj uvidio da se je time uzoholio, uzdižući i veličajući sama sebe, i da je krenuo nezdravom i nerealnom samouvjerenošću oslanjati se na vlastite sile, prorok će donijeti Božji pravorijek. Gâdu Božji nalog dolazi kao odgovor na Davidovu pokajničku molitvu. Oba puta, nepogrješivo i postojano, prorok nastupa kao odgovor na kraljevu molitvu. Bog proroku progovara i kad David prvi put nakon smotre naroda moli (2 Sam 24,10; 1 Ljet 21,8) i opet kad, potresen razmjerima nevolje, ponovno upućuje Bogu svoj pokajnički zov, ističući da je on sagriješio i da nj i njegov dom trebaju doći posljedice (2 Sam 24,17; 1 Ljet 21,17).

Davidu ostaje sloboda odabrati između triju posljedica njegova postupka. Riječ je o pravoj Božjoj kazni, ograničenoj, ali strašnoj: glad, poraz ili pošast-bolest (2 Sam 24,13; 1 Ljet 21,12). Koliko god čudno zvučale strahote s kojima se kralj i njegov narod imaju suočiti nakon prebrojavanja ratnika, Biblija osobito ističe slobodu koju Davidu i u ovakim prilikama prorok objavljuje. Kralj može izabrati. “Biraj!” reći će mu prorok (בחר 1 Sam 24,12; 1 Ljet 21,10), služeći se pritom istom onom dobro nam znanom riječi iz središnje teološke teme o izabranom narodu. Kao što je Bog sebi odabrao narod (Pnz 7,6), tako kralj sada može birati.

Obrat u Davidovu srcu postaje očit kad on nedužan narod dobrohotno promatra kao “ovce” kojima treba biti pastir (2 Sam 24,17), vraćajući se na sliku svoga mladenaštva i službe iz koje ga je Bog pozvao, i kad prema ponovljenomu izvještaju  u Knjizi Ljetopisa jasno pred Bogom priznaje da je to njegov, Božji narod. “Tvoj narod” – kaže David (1 Ljet 21,17).

David je morao osjetiti i naučiti da ljudi nisu njegovo imanje i da sve pobjede koje je izvojevao ne počivaju na ljudskoj sili. Da, on je vladar, on jest vlast, ali zemlja i ljudi nisu njegovo vlasništvo. Uspjeh zahtjevne životne škole očituje se u Davidovu pristupu gospodaru imanja na kojem će izgraditi žrtvenik (2 Sam 24,24; 1 Ljet 21,24). Kralj ne želi jednostavno uzeti, premda mu čovjek i nudi, nego će uredno platiti, kako bi od svojega prinio žrtvu Bogu. Gâdova uloga poziv je i poticaj na obraćenje svakoj zloporabi vlasti, oštro stavlja u pitanje svaki oblik državničkoga apsolutizma i izopačivanje religije u izrabljivačke svrhe.

U Gâdovu govoru jasno se razlikuju Božje riječi koje prenosi kao glasnik (2 Sam 24,13a; 1 Ljet 21,12a) od njegova osobnoga obraćanja Davidu u kojem traži njegov odgovor (2 Sam 24,13b; 1 Ljet 21,12b). Osobnim, neposredno upućenim riječima, pokazuje tri stvari. Ponajprije, slično drugim prorocima, u izravnoj je, nehinjenoj i neuvijenoj komunikaciji s kraljem, s vrhovnom državnom vlasti. Bez okolišanja, s autoritetom, traži od kralja odgovor. Prorok potom sama sebe definira, govoreći da je Bog onaj koji ga šalje. Proročka je životna zadaća poslanje od Boga. Gâd napokon otkriva specifičnost svoje uloge u ovom slučaju koji nas odmah može podsjetiti na Mojsija uz brdo Sinaj, kao posrednika u razgovoru između Boga i ljudi. Prorok treba kraljev odgovor prenijeti Bogu.

Bez ustručavanja Gâd nalaže kralju što mu je činiti (2 Sam 24,13; 1 Ljet 21,12). Naređuje mu da isti čas, smjesta, pođe promotriti stvar (“vidjeti”  ראה 1 Ljet 21,12). Šalje ga da se bez odgađanja dadne na duhovni posao, na promišljenje: “Raspoznaj i vidi!” (“spoznati”, “vidjeti” ידע , ראה 2 Sam 24,13). Traži od Davida intelektulnu aktivnost, blisko upoznavanje, refleksiju i procjenu kakvu sam Stvoritelj čini nakon pojedinih svojih djela (usp. ראה 7x u Post 1). Kralj je očito poslušao i izvršio njegov nalog jer mu spremno, bez odugovlačenja (već u idućem biblijskom retku) daje svoj odgovor (2 Sam 24,14; 1 Ljet 21,13). Pritom se očituje kako je Gâd čovjek pred kojim kralj otvara svoju dušu, iznosi mu svoje osjećaje; otvoreno priznaje svoju tjeskobu i strah. Povjerenje i blizina počivaju zacijelo na njihovoj povezanosti iz davnih mladenačkih Davidovih dana. Prorok je prisutan u prvo doba Davidova bijega pred Šaulom. On svjetuje Davidu da ne ostaje u tvrđi u koju se sklonio s 400 ratnika, nego da pođe u Judeju. David već tada sluša i polazi.

Prorok Gâd velikoga Davida čini liturgom. Na njegovu riječ David će podići prvi Bogu posvećeni oltar i prinijet će prve žrtve (2 Sam 24,25; 1 Ljet 21,26). Inicijativa je to koju mu prorok priopćuje. Ta činjenica može rasvijetliti kasniji spomen iz doba dobroga kralja Ezekije kako su levitski glazbenici postavljeni u jeruzalemskom hramu i po Gâdovoj zapovijedi (2 Ljet 29,25).

Navikli smo i s pravom očekujemo da čovjek pripravna srca u Svetom pismu svoju zadaću izvršava na Božju riječ, prema Božjem nalogu. Koliki autoritet Gâd uživa očituje se u izvještaju o kralju Davidu koji na njegovu riječ polazi; prema prorokovoj naredbi krenuo je podići žrtvenik izvješćuje Sveto pismo (“riječ Gâdova” דבר גד 2 Sam 24,19; 1 Ljet 21,19). Ipak sveti tekst bez odgode razjašnjava i potvrđuje da se sve to zbiva u skladu s Božjom zapovijedi (2 Sam 24), da je prorok govorio u Božje ime (1 Ljet 21).

05.01.2011. corr. 09.01.2011.

dr.sc. Niko Bilić SJ

Proročica Mirjam

Mirjam je važna biblijska žena; po njoj i Blažena Djevica Marija dobiva ime. Listamo li Sveto pismo Mirjam će biti druga osoba s proročkim naslovom (Izl 15,20s) . Prva je od četiri žene koje su označene kao proročice (uz nju su još Debora, Hulda iNoadja). Uz Mirjam se prvi put pojavljuje ženski oblik imenice נבאיה nebi’â  (Izl 15,20). U Knjizi Izlaska, dakle u ključnom dijelu Zakona, čitamo:

Izl 15,20: I uze Mirjam, proročica, sestra Aronova, bubanj u svoju ruku. I iziđoše sve žene za njom uz bubnjeve i uz plesove.
21: I odgovarala im je Mirjam: „Pjevajte Jahvi jer se uzvisio veoma, konja i njegova konjanika vrgao je u more.“

Kad čitamo HB Mirjam susrećemo nakon ishodišnog događaja izraelske povijesti. Što je za kršćanina otkupljenje po križu i uskrsnuću Kristovu to je u HB izlazak, oslobođenje iz kuće ropstva. Prijelaz Kristov kroz smrt i grob u život u SZ-u je prijelaz preko Crvenog mora. Cjelokupni događaj izlaska sažet je u tom hodu posred mora u slobodu. Prvi put se ime ove proročice spominje nakon opisa prolaska (Izl 14), a vezano je neposredno uz veliku Mojsijevu pjesmu u Izl 15,1–18.
U biblijskom tekstu Mirjam se pojavljuje kao ona koja preuzima prve riječi pjesme o slavnom Božjem djelu. Jahve se uzvisio veoma. Jahve je doista uzvišen (hrv. prijevod: slavom se proslavio 15,1.21). Prva biblijska pjesma opisuje moćnu ruku Gospodnju koja izvodi Božji narod u slobodu, a uvodni redak riječi su koje izgovara proročica.
Njezin nastup je slavljenički. S tamburinom (תף v20) u ruci stupa na scenu. Proročka uloga sastoji se i u tome da je slijede sve ostale žene. Njihovo slavlje prvi je ples u Bibliji (מחלה v20).

Sažetak spasiteljskog djela Božjeg

Riječi koje Mirjam izgovara: “Jahve se uzvisio silno, konja i njegova konjanika svrgnuo je u more” čuveni bibličar M. Noth drži najranijom izrekom koja opisuje čudo na Crvenom moru i najranijim sačuvanim opisom spasiteljskog Božjeg djela, oslobođenja i izlaska. (Das zweite Buch Mose übersetzt und erklärt von Martin Noth, ATD 5, Berlin, 1960). Prema tome riječi proročice Mirjam prethodile bi i narativnom opisu događaja i bile bi izravno povezane s bogoslužjem. Riječi koje proročica izgovara jesu liturgijske riječi. Je li zato imenovana uz Arona, praoca svećeničkog roda?
Premda hebr. glagol ענה (v21) znači i “pjevati” njegovo je prvotno značenje “odgovoriti”. Redak 15,21 smijemo prevesti:  “I odgovarala im je Mirjam” pa se rečenicu koju izgovara može shvatiti kao neku vrstu odgovora Mojsiju i sinovima Izraelovim (v1). To je pripjev velikom hvalospjevu koji oni izgovaraju. Smijemo misliti na pripjevni psalam u našoj suvremenoj liturgiji. Nakon nekoliko stihova slijedi pripjevni redak kao potvrda, opetovanje i odobravanje izrečenoga. Gospodin se proslavio veli Mojsije i s njim Izraelci. Gospodin se proslavio potvrđuje Mirjam i svi će to prihvatiti i opetovati.

Novo značenje pjesme

Razlika u tekstu na početku Mojsijeve pjesme i u odgovoru poročice bitna je. Dok tamo svi kao jedan izriču svoju nakanu: zapjevat ću Jahvi (אשׁירה v1) proročica širi taj čin pohvale na cijelu zajednicu i formulira je u imperativu. Proročica potiče i bodri sve na hvalospjev: zapjevajte Jahvi (שׁירו v21). Proročka je zadaća pozivati cijelu zajednicu da hvali Boga za njegova djela.
Mirjam, s naslovom proročice, predstavljena je kao Aronova sestra (v20). Razlog tomu može biti određivanje Aronove uloge kod Mojsijeva zvanja, desetak poglavlja prije u istoj knjizi (Izl 4,16: hrv. “Tako, on će tebi biti mjesto usta, a ti ćeš njemu biti mjesto Boga.” ili još točnije, posve izravno kad se upotrebljava naziv prorok Izl 7,1: „tvoj brat Aron bit će tvoj prorok“.). Aronova je služba biti usta svome bratu u njegovu izbaviteljskom poslanju. Aron je Mojsijev prorok. Mojsije je pak s obzirom na Arona kao Bog. Na taj se način definira uloga proroka. Mojsije kazuje, Aron sluša i proglasit će riječi. Mirjam je Aronova sestra jer je proročica, premda se izričito na dva mjesta u Bibliji potvrđuje da je – logično – Mirjam i Aronova, a i Mojsijeva sestra (Br 26,59; 1 Ljet 5,29).

Sačuvan autoritet

Iz cjeline njezina života HB zapisuje zgodu kad se (i opet zajedno s Aronom) usprotivila Mojsiju (Br 12,1) te kad je pogođena gubom bila isključena iz taborišta (Br 12,10). I tada njezina važnost nije umanjena jer cio narod čeka dok njezina bolest ne prođe i dok on ne bude iznova primljena u zajednicu pa da tek onda krenu dalje na put u obećanu zemlju (Br 12,15).
Njezin prigovor o tome je li samo Mojsiju Bog govorio sam Gospodin pritom tako rješava da sve troje poziva (Br 12,4), i Mojsija i Arona i Mirjam, i pred njima govori o posebnosti svoga sluge Mosija (v6–8). Bog sam preuzima inicijativu i brani Mojsijev autoritet i traži strahopoštovanje. U tom će času Mojsije, na poticaj brata Arona (v11), biti zagovornik koji moli za bolesnu sestru (v13). Njegova je molitva uspješena i ona će biti izliječena (v15).
Zapisan je i kratak izvještaj o njezinoj smrti, tako da o svršetku njezina života znamo iz teksta (Br 20,1). O njezinoj mladosti pak smijemo slutiti da je Mirjam upravo ona dovitljiva sestra koja je pratila sudbinu novorođenoga Mojsija (Izl 2) i koja je već kao djevojčica razgovarala s faraonovom kćeri. Sestra je ona koja je omogućila da njezin mlađi brat Mojsije u miru provede prvo djetinjstvo. Uz vlastitu majku bit će podignut na noge. Je li to bila Mirjam ne znamo sigurno jer se ime ondje ne spominje.

Izbaviteljica i predvodnica

Prorok Mihej napokon potvrđuje vrhunsku važnost proročice Mirjam koja stoji uz bok Mojsiju i Aronu (Mi 6,4). Imenom 14x spomenuta u HB 5x je zajedno s njima dvojicom u istom bibilijskom retku. U Miheja to je Božji govor: “ja sam poslao preda te Mojsija, Arona i Mirjam” (Mi 6,4). U jednakoj mjeri veže proročicu uz izbavljenje kao i nedvojbeno najsilniji i najvažniji lik, Mojsija. Proročica je poslana od Boga pred licem cijele zajednice. U Božjem djelu izbavljenja ona je voditeljica koja hodi ispred.

21.04.15.; 09.10.2011. (09.04.07.; 14.01.08.; 31.01.09.)

poslušajte

doc. dr. sc. Niko Bilić SJ

Molitva Jaganjcu Božjem

kad ga je Ivan Krstitelj pokazao svijetu (Iv 1,29-34)

Uzvišeni sveti Sine Božji, Spasitelju dobri! Danas preda te želim donijeti sve svoje grijehe i sve grijehe svijeta. Priznajem da sam oholo sebe stavljao ispred tebe i kajem se.

Dopusti mi da te izbliza upoznam. Smiri oči moje duše da do u dubinu promotrim kako ti, utjelovljen i pun Duha koji s tobom ostaje, dolaziš kao ponizni žrtveni jaganjac, Božje sveto janje.

Tvojem milosrđu, Gospodine, predajem sva ona svoja djela koja ne bijahu po volji Očevoj i koja nisu poslužila da se tvoja ljubav objavi tvom narodu.

Zajedno s Ivanom Krstiteljem želim raditi ono što mi Otac daje kao poslanje, želim slušati Očeve riječi koje mi upućuje. Jedino tako ću svojim mislima i osjećajima, svojim riječima i djelima svjedočiti za tebe.

Pokaži mi iznova kako si ti svjetlost narodima, pokaži mi kako mene krstiš Duhom Svetim. Objavi mi da si ti Sin Božji! Amen.

Junak Došašća

Luca Giordano (1634-1705): Ivan Krstitelj propovijeda
Luca Giordano (1634-1705): Ivan Krstitelj propovijeda

Pravo je da se u ove adventske dane po našim crkvama i kapelicama, u našim mislima i molitvama ponavlja ime onoga koji je na svoj način glavni junak Došašća: Ivan Krstitelj. Za Ivana će Učitelj poslije reći da je u njemu Ilijin duh. To je sila proroka koji je sav narod okupio i svom snagom razglasio: Dosta ste posrtali i šepali na obje strane. Odlučite danas tko je vaš Bog!

Znamo da govor srcu u pustinji prema Svetom pismu nije zaljubljenička čarolija sa snenom koprenom, nego gorljiv i hitan poziv na obraćenje. Snažan glas zove: “Prekini sa svojim egoističnim strastima, bezboštvom i lijenošću i kreni u akciju! Izgradi cestu po kojoj Bog sam može doći k nama!” Velika je to i važna zadaća: Građevinski radovi na autocesti Gospodnjoj kod kojih nema lažnih obećanja ni podmićivanja.

Ivan ima autoritet u svojemu načinu života. Autentičan privlači. Svi Jeruzalemci i sva Judeja dolaze k njemu. Ostatak ostataka nekoć slavnoga kraljevstva Davidova i Salomonova okuplja se. Dolazi ispovijediti svoje grijehe, uroniti u časne vode Jordana koje su i stranom vojskovođi Naamanu donijele dvostruko ozdravljanje – od gube i od krivovjerja. Sveti ostatak okuplja se na istinski nov početak to jest povratak Bogu svome.

A Ivan, snažan i odrješit, u isti se mah snizuje do kraja, do te mjere da se ne usudi ni obuće Kristove dodirnuti. Ponizan, priznaje i ističe sve dostojanstvo drugoga, svojega rođaka koji ga je davno dok još bijaše u majčinoj utrobi pohodio. Razveselio ga je toliko da je Ivan razigran zaplesao pod srcem majke.

Ivan je svjedok poslan od Boga – živa suprotnost administrativcima i birokratima koje ljudi šalju. Nije im stalo da ga upoznaju nego jedino da odnesu odgovor i obave posao. Ivan je martyr – svjedok-mučenik, preteča za kojim će doći Isus i u ključnom času objaviti da i on svjedoči za istinu. Krvlju zapečaćuje svjedočenje – ne krvlju krvnika koji napada i optužuje zato da prolije krv bližnjega, da mu pije krv, – nego vlastitom krvlju pravednoga patnika koji na sebe uzima krivicu, koji otkupljuje.

Ivan sama sebe tumači Pismom. On ne prezire proroštva, nego ga citira. Samoga sebe nalazi u njemu. Tako će poslije i Učitelj postupiti: i kad naviješta svoju misiju da bude blagovjesnik siromasima i kad na putu u Emaus učenicima tumači tko je. Ovi dani Došašća izvrsni su za terapeutski studij Svetog pisma.

Odricanje i odbacivanje lažne slike o sebi ima prodornu, oslobađajuću snagu. Ivan Krstitelj otvoreno govori da nije on Božji Pomazanik. Ne da se Ivan ponijeti na krilima ljudskih očekivanja i statističke percepcije, dojmovima koje budi. Ne manipulira on u svoju korist. Oslobađa se tereta etiketa koje mi jedni drugima stavljamo, okvira i pretinaca u koje jedni druge spremamo. Zna on tko je i zato može najaviti dolazak Gospodara koji ostaje u obući. Ivan upozorava na njega zato da Gospodin ne ostane nepoznat među nama, nego da bude prijatelj drag, Otkupitelj moj.

Poslušajte:

Abrahamov put u Post 14

Niko Bilić SJ

Vjera i politika u Starom zavjetu

Spoj ili sraz

Od svojih nas početaka Sveto pismo fascinira činjenicom da duhovni poziv od Boga, prijateljstvo i život s Gospodinom ne izdvajaju iz realne situacije u kojoj čovjek živi, premda bismo mi to možda voljeli. Ona najdublja, najintimnije osobna duhovna iskustva zbivaju se nama dok smo uključeni u stvarnu ljudsku zajednicu s njezinim uspjelim ili manje uspjelim ustrojem.

Filozofiji zahvaljujemo izraz politika. Poznato je da aristotelovska tradicija u čovjeku promatra ζων πολιτικον – živo osjetno biće političke naravi, tj. uklopljeno u život države. Pridjev πολιτικον srednji je rod, prema običaju klasičnih jezika upotrebljava se u množini i tako je doslovni izvor riječi politika i označava ono što se tiče zajedničkoga, javnog, državnoga života u državi. Politika, za razliku od svagdanjeg, ponajviše pejorativnoga značenja, označava štoviše najčasniju ljudsku djelatnost. Smjera na brigu oko zajedničkoga dobra.

Uz politiku odmah se veže pitanje vlasti i promatramo tko de facto upravlja. Jesu li to oni kojima je službeno povjerena ta dužnost i odgovornost ili netko drugi i neke druge silnice, kao kad se na primjer lako uvjerimo koliku ulogu ima novac. U Svetom je pismu zanimljivo uočiti kako već prva stranica (Post 1) govori izravno o vladanju, navodeći kako sunce vlada danom, mjesec noću), i kako čovjek treba biti dobar gospodar, i da mu zemlja podložna.

Kraljevi ratuju (Post 14)

Abraham, od Boga pozvan na početku biblijske povijesti, redovito promatran kao začetnik svjetskih religija kolikogod bio eminentno vjernik, u živom je susretu s realnom politikom koja ga ne ostavlja po strani. Njegov put s Bogom ne sastoji se samo u osobnim duhovnim iskustvima, poslušnosti Bogu, nije samo u rodbinskim vezama, privatnim prijateljstvima i neprijateljstvima, nego je isprepleten s velikom i visokom politikom, tj. s narodnim zajednicama na širokom području, i s najvišim predstavnicima ljudske vlasti – kraljevima. Ima posla sa stranim, nepoznatim vladarima i uključen je u velike sukobe koji daleko nadilaze zauzetost i moć pojedinca. Abraham je u izravnom kontaktu s bjeguncem koji mu javlja vijest iz boja (Post 14,3), s kraljevima (v17.21s) i sa svećenikom (v19s)

Ponešto zamršen i nepopularan opis u Post 14 dobro nam pokazuje kako je ono prvo što Biblija od nas traži shvatiti sukob, ako postoji, te odrediti tko je na kojoj strani. Površan pogled nije dovoljan, pogrešna procjena stvara zbrku. Četiri su kralja: Amrafel, Arjok, Kedor-Laomer i Tidal pobrojani svaki sa svojim kraljevstvom već u prvom retku (Post 14,1). Odmah nakon toga nailazimo na drugu skupinu, pet njih: Bera, Birša, Šinab, Šemeber, te kralj Soara kojemu se ime ne navodi (v2). Dvije su skupine koje će se međusobno sukobiti, na što se opis vraća, navodeći ponovno i prepoznatljivo mjesto Dolinu Sitim definiranu kao Mrtvo more (v3.8). Navođenjem imena Biblija odmah upozorava da i u vrhu politike gdje se odlučuje o ratu i miru stoje žive ljudske osobe, čovjek silan i ranjiv i u isti mah. U ovom poglavlju sukob stoji u prvom planu, a od nas se traži da vidimo prepoznamo može li se odrediti tko je vođa, što na prvi pogled nije odmah jasno. Opis međutim jednoznačno na prvo mjesto stavlja kralja imenom Kedor-Laomer (v4) i jasno da je on predvodnik za kraljeve koji su “s njime” (v5.17). Iz iskustva znamo da je presudno prepoznati tko je istinski vođa u zajednici, tko pokreće bilo u dobru, bilo u zlu.

Pedagogija biblijskoga teksta vodi čitatelja dalje da prepozna pozadinu. Važno je prepoznati o kome je riječ i najprije možemo s pravom zastati na onome što poznajemo. Na početku druge skupine od pet kraljeva uočit ćemo poznatu Sodomu (v2.8.11.17.21s) i odmah uz nju Gomoru (v2.8.11). Njihova će sudbina imati ključnu ulogu, ta će kraljevstva biti opljačkana (v11), kraljevi poraženi i osramoćeni padom u katranske jame (v10), a sodomski kralj stupa u izravan kontakt s Abrahamom nakon njegovu pobjedonosne intervencije.

Nastanak sukoba

Biblijski pogled zaustavlja se na savezima, ligama koje postoje. Kraljevi se ujedinjuju (v3), stoji u Pismu, riječ je o združivanju, alijansi za boj. Poznato je da zajednički neprijatelj ujedinjuje. S druge strane i Abraham, koji će kasnije biti uvučen u sukob, u  savezu je s Amorjecima i tu opis donosi upravo poznatu riječ ברית . Bitna je ovo pozadina za ključan događaj koji se zbiva u idućem poglavlju. Nasuprot ratnim savezima vladara koji kreću u boj jedni na druge, nasuprot Abrahamovu savezu s ljudima, Amorejcima, Bog će sklopiti svoj savez s Abrahamom (Post 15,18), pokazujući kako ovi prethodni nisu dostatni za Božje nakane od početka usmjerene na “sve obitelji tla zemaljskoga” (12,3).

U tumačenju pozadine sukoba Sveto pismu nudi uvid u dulji vremenski rok. Uvid u ono što neko vrijeme traje važan je, a Pismo izričito navodi 12 godina služenja kralju Kedoru-Laomeru (14,4); riječ je zacijelo o vazalstvu, potlačenosti koje vjerojatno i rezultira pobunom u idućoj godini. Zbog toga očito kreće velik osvajački pohod nakon godine dane – podsjećajući na bolno povijesno iskustvo Jeruzalema da je odbijajući podložnost i dižući bunu protiv daleko nadmoćnijega Babilona izazvao vlastitu propast. Pobuna, kako Pismo, prikazuje izaziva veći rat, širi kontekst od dosadašnjega. Zavojevači pobjeđuju šest naroda koji se prije ne spominju: Refaimce, Zuzijce, Emijce (v5), Horijce (v7), Amorejce s kojima je Abraham u savezu, a tu je i Amalek (pisan u jednini, kao i Horijac i Amorejac u ovom tekstu) koji će postati simbolom pra-protivnika koji se opire Izraelu od čuvenoga boja u Izl 17.

Upravo u ovom kontekstu ratovanja i međunarodnoga sukobljavanja Abraham će biti definiran kao Hebrejac (v13). On je ispočetka izdvojen iz sukoba, nije na popisu ni osvajača, ni pobjeđenih. Ali bit će osobno upleten jer mu je bliski rođak, nećak Lot, u tekstu uobičajeno označen jednostavno kao “brat” (v12.14), dospio među stradalnike. Očito je, za razliku od Abrahama, Lot postao sodomski građanin, te je padom i pljačkom Sodome i Gomore i on zarobljen i odveden (v12).

Abraham – ratnik

Abraham je čovjek koji je u kontaktu s ljudima, znaju za njega i javljaju mu što se dogodilo (v13), a on sa svoje strane sluša i reagira, nije digao ruke kao da ga se ništa ne tiče ili već unaprijed uzmičući jer ništa ne može (v14). Biblija jasno kaže da je on uvučen u rat, kreće u oslobođenje zasužnjenoga, odvedenoga u progonstvo. Progonstvo i opet svakom biblijskom čitatelju budi živu asocijaciju na teško povijesno iskustvo cijeloga naroda u Babilonu.

Zanimljivo kako vojska sastavljena od onih koji su u njegovu domu rođeni vrijedi više od nadmoćnih saveznika. To su oni na koje se čovjek može do kraja osloniti jer ih poznaje, podigao ih je na noge. Brojka od 318 ljudi jako je malena nasuprot četirima kraljevima na čelu s Kedorom-Laomerom koji predvode očito svaki svoju kraljevsku vojsku. U isti mah to je vrlo velik broj za jedan dom, i pokazuje kako je Abraham vrlo moćan gospodar s veoma brojnim ljudstvom. Na svom ratničkom pohodu on stiže vrlo daleko, sve do Damaska koji je središte tamošnjega staroistočnoga svijeta; Abraham prodire na prostor velesile Arama.
Abrahamova pobjeda s malobrojnom četom nad savezom četvorice, kojima se onih pet udruženih nisu uspjeli suprotstaviti, ima čudesna obilježja i očito nadilazi same ljudske sile (v17). Pritom je ipak i dovitljiva taktika imala ulogu: koristi noć i napada s dvije strane (v15). Prema izvještaju, sam Abraham se borio: u hebr. tekstu on sam jest subjekt (הוא hû’ v15). Božansko vodstvo i pomoć ne isključuje ljudsku zauzetost i pamet. Sv. Toma će reći: gratia supponit naturam.

Sveto pismo ustvrđuje da je Abraham uspio postići ono što je htio: Izbavio je svoga rođaka iz ropstva (v16). Ali njegov pothvat – i to je bitno obilježje djelovanja po Božjoj volji i uz njegovu pomoć – postiže daleko veće plodove i seže šire od samoga Lota. Činjenica je: Lot je motivacija i u akciji koja je pokrenuta zbog njega Bog preko Abrahama cijelom porobljenom narodu donosi izbavljenje. Spašen je i narod Sodome, Lotovih sugrađana, i njihov posjed. Na takvoj pozadini kasnije postupanje Sodomaca i njihova iskvarenost u Post 19 poprima još teže razmjere.

Svećenik Melkisedek

Usred ove Abrahamove uključenosti u široku politiku pojavljuje se prvi biblijski svećenik Melkisedek (v18) koji će svojim riječima izravno potvrditi da je Bog dao izbavljenje (v20). Premda je i on kralj, nije bio uključen u sukob, a njegovo ime upozorava ne bitan zahtjev da pravednost treba kraljevati. Ime malkî-sedek doslovno možemo prevesti kao: pravednost (ili ono pravedno) je moj kralj. Nakon velikoga sukoba događa se u da prvi put čovjek u Bibliji blagoslivlja (v19s). Razumljivo je da takve užasne prilike najviše traže da čovjek aktivira tu božansku službu koju na početku Pisma jednoznačno Bogu pripada.

Abraham respektira Melkisedeka u njegovoj funkciji dajući mu desetinu (v20). Još nje puno važnije da se Abraham, nakon blagoslova, odriče ratnoga plijena, okrećući tako novu stranicu u povijesti ljudskoga ratovanja. Abraham ne zadržava ni ljudstvo kao roblje (v21), niti posjed (v22). Sodomski kralj opet može preuzeti vlast. I u tome Abraham ostaje simpatično realan: potrošena hrana neće se vraćati, a saveznici mogu uzeti svoj dio. Abraham koji uzdiže desnicu i zaziva Božje ime stvara uzor koji će u preuzimanju političkoga vodstva do danas biti poštovan. Činjenica jest da on svoju političku prisegu kojim se odriče plijena potvrđuje Božjim autoritetom.

Još je dragocjenije i dublje što upravno nakon ovoga uključivanju široku politiku, Abraham, susreći svećenička, dolazi do nove vrhunski bogate teološke spoznaje. On, poslušavši riječi kralja-svećenika, uviđa da je njegov Gospodin (יהוה ) – Bog uzvišeni (אל עליון v18.19.20.22), tvorac neba i zemlje (קנה שׁמים וארץ v19.22), kojemu je Melkisedek svećenik. Predragocjen je to uvid: Gospodin kojemu se osobno obratio i pozvao ga (12,1) jest Svevišnji Stvoritelj, kojemu je Melkisedek svećenik. Jedan ponajviše realno-politički pothvat dovodi, čini se, Abraham do toga da produbljuje spoznaju Boga.

10.10.11.

doc. dr. sc. Niko Bilić SJ, FFDI Zagreb

Samsonov duhovni put (Suci 13-16)

Biblijski je Samson izvrstan primjer da se posvećenje i izdvojenost zbivaju na Božju inicijativu, vrijede od majčine utrobe kao pravo zvanje, da se za to traže dobri roditelji i odgojitelji, ali da i unatoč tome čovjek može ukrivo poći. Božji nazirej Samson dobro pokazuje da se traži duhovni rast i da zvanje od Boga uvijek smjera na cijelu zajednicu, na širi kontekst i izbavljenje Božjega naroda, a ne na individualističko ostvarenje. Njegov primjer upozorava napokon da se Božji uspjeh može ostvariti i u ljudskoj slabosti.

Bog po svom izaslaniku i glasniku najavljuje svoju inicijativu (Suci 13,3–5). Manoah i njegova žena posve su sigurni da su primili objavu od Boga. “Boga smo vidjeli” kaže Manoah (13,22). Život Bogu posvećene osobe moguć je i ima smisla samo ako postoji pravo Božje zvanje za to. Biti izdvojen i Bogu posvećen zapravo znači izvršenje naloga, a ne neku vlastitu veličinu i snagu od samoga sebe.

Bog za Samsona veli da će biti nazirej (Suci 13,5.7). Život posvećene osobe moguć je tako da se prepozna, prihvati i ostvaruje Božja volja. Sam će Samson priznati svoju izdvojenost, nije kao drugi, nije kao svaki drugi čovjek (16,7.11.17) – što je tumačenje i smisao riječi nazirej, sukladno zakonu u šestom poglavlju Knjige Brojeva. Ali što to znači i kakav je to način života želi znati i njegov otac koji baš o tome pita Božjega anđela (13,12).

Samsonov primjer svjedoči da za život Bogu posvećene osobe odlučujuću ulogu imaju roditelji. Prema biblijskom opisu u onome što Bog traži osobitu ulogu ima majka.

Nazirej Božji Samson ima idealne roditelje. Čuvaju vjernost, blizinu i međusobnu otvorenost, razgovaraju o svojoj vjeri, o Bogu i svojim religioznim doživljajima, relativiziraju što treba relativizirati. “Da je Bog htio da umremo, ne bi nam to sve objavio” (13,23) točno zaključuje mudra, bogoljubna žena.

Oni se zajedno klanjaju (13,20). Kao reakciju na Božju objavu oni mole. Nisu si umislili neku veličinu, nisu krenuli po svome, nego baš sada mole. Točnije – otac, muž moli (13,8). Poučljivi su to roditelji i traže uputu od Boga: što s poslanjem, kako s dječakom (13,12). Koje pravo treba obdržavati, koji zakon vrijedi (mišpat), što ima biti njegovo djelo – pita otac. Muž i otac kojemu pripada autoritet traži pouku.

Unatoč ovim sjajnim uvjetima Samsonov posvećeni život nije svetački i nije bez teških stranputica i padova. Upozorenje je to i utjeha da i superiorna provedba odgoja – poželjna i obvezujuća – ne donosi nekim automatizmom dobar plod; ako ljudi svojim putom ukrivo pođu, ne moramo sebi sve predbacivati. Ali itekako valja realno gledati gdje sami vrludamo i zastranjujemo.

Samson se već u početku usprotivio svojim roditeljima. Pri tom se ravnao prema onome što vidi, prema subjektivnom doživljavanju. Mjerilo mu bje ono što je pravo u njegovim očima, ono što se vidi. Samson gleda (3x ראה 14,1s; 16,1) – tri put izvješćuje sveti tekst, i zaustavlja se na izgledu, na onome što je vidljivo (14,3.7), protiveći se tumačenju i razlozima roditelja (14,3).

Problemi u njegovu ostvarenju Božjega poziva čini se počinju i tako da pred roditeljima krije svoju čudesnu snagu i čudesna djela koja izvršava pod vodstvom Duha (14,6). Ne samo da roditelji svojim načinom života zaslužuju povjerenje, nego oni su tražili pouku o njegovu posebnom životu i dobili je. Valjalo bi Samsonu da se okoristio time. Sveto pismo ističe da ni njima otkrio (14,16) rješenje svoje domišljate zagonetke o medu i lavu koju će napokon odati svojoj prvoj ženi (14,17).
Nije razvio s njima povjerljiv dijalog, premda se nakon prvoga bolnog sloma vraća u kuću očinsku (14,19).

Samson je jasan primjer kako posvećenje Bogu znači ulogu u svijetu. On je izložen svijetu za koji Biblija izričito opisuje da u njemu vlada zavođenje i podmićivanje, prijetnja i nasilje. “Zavedi ga, zaludi ga, izvuci na prijevaru!” kažu Filistejci njegovoj prvoj ženi iz Timne (14,15). Nalažu isto i fatalnoj Dalili (16,5). Dat će srebrnike, mnoštvo, svaki – kažu Dalili (16,5), pa tako i čine (16,18). Prijete onoj prvoj ženi: “spalit ćemo tebe i očev dom” (14,15), pa tako i čine (15,6).

Rast

Na Samsonovu se primjeru očituje da je moguć duhovni rast. Na početku on se, vidjesmo, ravna po svojim očima (14,3.7). Potom će donositi odluku podliježući osjećajima, bolesnim osjećajima kakav je primjerice plač njegove prve žene koji traje sedam dana (14,17). Zatim će mu mjerilo biti osvećivanje, uzvraćanje istom mjerom. “Kako oni meni, tako ja njima” – odgovara on na pitanje svojih sunarodnjaka o Filistejcima (15,11). U svom zlu Samson se spušta dotle da otvoreno i na prvu, gotovo automatizmom i bez sustezanja laže (16,7.11.13). U odnos koji bi trebao biti ljubav i prijateljstvo kao bitan sastojak unosi laž. Kaže “ljubim te”, a srce mu je drugdje! Postaje očito kako takav način života u svojoj nosivoj strukturi ne valja, grede su krivo postavljene, temelji pucaju. Biblijski opis jasno pokazuje: Samson koji je trebao započeti spasenje od Filistejaca (13,5), razlog je njihova napada (15,10).

Smijemo li neki prvi preokret i obraćenje vidjeti u trenutku kad se Samson daje svezati od svojih sunarodnjaka; predaje samoga sebe da bude izručen (15,13)? Svakako bitan je korak kada pritisnut žeđu, smrtno žedan, moli (15,18). Žeđ ga vodi u molitvu na koju će Bog, slično kao Izraelcima u pustinji (Izl 17,6; Br 20,11) dati odgovor izvorom iz stijene (15,19). To je prva zapisana Samsonova molitva! Ni mi danas, hvala Bogu, uza sva samozavaravanja i nevjernosti, nećemo ugasiti iskonske duhovne žeđi za Bogom koja nas vodi Spasitelju u ruke; na izvor iz nutrine njegove.

Nov je stupanj na Samsonovu putu kada govoreći istinu sama sebe čini ranjivim (16,17). Premda je već u trećoj nedopuštenoj i kobnoj vezi, po istini će priznati svoje cjeloživotno posvećenje: “Nazirej sam Božji od majčine utrobe” – ispovijeda on (16,17), baš kao što je to najavio anđeo (13,5), baš kao što je majka potvrdila izvješćujući (13,7). Svojim postupkom izručuje se praktički u neprijateljske ruke. Štoviše Samson je čovjek koji je doživio da ga je Bog ostavio (16,20).

Samsonova smrt

Pogled na Samsonovu smrt baca bitno svjetlo na njegov put i može razjasniti zašto Sveto pismo ističe trajnost njegova djelovanja, i to dva puta – dvadeset godina je bio sudac (15,20; 16,31).
Usprkos zastranjenjima i u svoj posljednji dan on moli. Traži od Boga snagu. Po prvi put, štoviše, izgovara i zaziva sveto Božje ime Jahve (יהוה 16,28). Baš kako njegova majka proročki reče da će biti posvećen Bogu sve do dana svoje smrti (13,7), Samson se, evo, pred smrt obraća Bogu: “Spomeni me se, sjeti me se, svrati na mene svoju pozornost (hebr. זכר zakar)!” Kao pokojnik bit će Samson rehabilitiran, dolaze po njega iz kuće očinske i pokapaju ga s čašću uz oca (16,31).

Biblija jasno veli da Samsonova smrt ima ploda: svojom smrću svladava više protivnika negoli za svoga života (16,30). Kao što je svjesno i tražio, on ruši temelje neprijateljske kuće, uzdrmava kuću protivničku u njezinim temeljima (16,26.29).
Treba očito zaključiti: ispunja ono poslanje koje mu je na početku zacrtano (13,5). I to je odsudno za Bogu posvećen život – ne jesam li imao ovakvu ili onakvu frizuru, jesam li se svidio, bio junak i osvajač, nego jesam li izvršio volju Božju, ostvarujem li ono veliko poslanje svojega života koje mi Bog daje i od mene zahtijeva.

U svojoj molitvi Samson spominje ključnu riječ: moje oči (16,28). Oslijepili su ga, mučitelji su mu iskopali oči (16,21). Na strahovit način došao je tako do toga da se više ne može upravljati prema sudu svojih očiju – prema gledanju i onome što se vidi – kako je na početku svojega puta činio. (Možemo pitati i to, nije li njegova molba da osveti svoje oči na neki način molba da se osveti “svojim očima”?) U NZ Gospodin radikalno zahtjeva: “Ako te oko sablažnjava, iskopaj ga!” (Mt 5,29; 18,9; Mk 9,47).

Nipošto Samson nije savršen lik i svijetli uzor za nasljedovanje. Ipak, prisjetimo li se slike čovjeka koji je raširio ruke – desnicu desno i lijevicu lijevo – da pritisne stupove, i koji je svojom smrću donio spas Izraelu, simbolika je to koja puno govori!

vidi: Samson

(16.09.2011. redigirano: 24. 09. 2011.; 10.11.2011.; 02.05.14.)

Niko Bilić SJ

Nastava i stručni tečajevi

F) Nastava i tečajevi stručnog usavršavanja; stručni tečajevi za odrasle (cjeloživotno učenje i obrazovanje odraslih)

“Dođite… otpočinite malo.” {Come… Repose for a while} 6-day Retreat for Dominican Sisters in the Monastery of the Guardian Angel, 31st August to 6th September 2014, http://amdg.eu/dominikanke2014/

Isus Krist – liječnik duše i tijela {Jesus Christ – Healer of Soul and Body} Weekend Retreat for members of Croatian Catholic Medical Association, Opatija, 24-26 October 2014; Texts and PowerPoint Presentations: http://amdg.eu/hkld2014/

Gospodin i Učitelj. Isus Krist i izazovi biblijske pedagogije {The Lord and Master. Jesus Christ and the Challenges of biblical Pedagogy} Weekend Retreat for Teachers of Catholic School Centers in Bosnia and Hercegovina, Sarajevo, 28th – 30th November 2014; Texts and PowerPoint Presentation: http://amdg.eu/sarajevo2014/

Dolazi korizma 2015. {The Lent 2015 is coming}, One day Course for Christian  Life Community in Croatia, Zagreb, The Faculty of Philosophy of the Society of Jesus, 15th February 2015; Texts and Handout: http://amdg.eu/2015/02/dolazi-korizma-2015/

Obratite se! Metode obraćenja u korizmi 2015 {Repent! Methods of Conversion in the Lent 2015}, 6-day Retreat for Sisters of Charity, Spiritual-Educational Ceter Mary’s Court, Lužnica, 19th to 25th February 2015: http://amdg.eu/luznica2015/

Sedam biblijskih metoda za cjelovito obraćenja {The seven biblical Methods for holistic Conversion}, the Weekend-Course for Christian Life Community in Croatia, Opatija, 6th to 8th March 2015: http://amdg.eu/cvx2015/

Živjeti po Riječi. Kako ostvariti Riječ Božju u životu {Living the Word. How to realize the Word of God in our life}, 6-day Retreat for Franciscan Sisters in the Year of Consecrated Life, 6th do 12th April 2015; Text and PowerPoint presentation: http://amdg.eu/franjevke2015/

Biblija u obitelji {The Bible in the Family}; Weekend-Course for Families, Zaostrog, Croatia, 24th – 26th April 2015; Texts, PowerPoint, Audio: http://amdg.eu/2015/04/biblija-u-obitelji/

Drugi i drugačiji u svetom pismu – Vjeronauk i djeca s posebnim potrebama {The Others and the Different in the Holy Scripture : School-Catechism and pupils with special needs/gifts}, Professional Training organized by the Agency for Education in the Republic of Croatia, and Diocese of Sisak; Sisak, 16th May 2015; Audio and PowerPoint Presentation: http://amdg.eu/2015/05/drugi-i-drugaciji-u-svetom-pismu/

Biblijski izvor Bogu posvećenoga života {The biblical Sources of the Consecrated Life} 8-day Course for Sisters Regina Mundi, Split, 13th – 21st July 2015, Texts and Presentations: http://amdg.eu/reginamundi2015/

Svećenik i otajstvo Kristova milosrđa {The Priest and the Mercy of Christ}; 3-day Retreat for catholic Priests from Croatian and Slovenia, Opatija, 16th-19th November 2015; http://amdg.eu/opatija2015/

Očevo lice. Snaga Božjega milosrđa i redovnica danas {The Face of the Father – Power of God’s mercy and religious sisters today} 6-day Retreat in the Carmel, Kloštar Ivanić, 14 – 20 February 2016, Texts and PowerPoint: http://amdg.eu/klostar2016/

Religijski korijeni empatije i tolerancije {Religious roots of Empathy and Tolerance}, public lecture on 15th Brain Awareness Week in Croatia, March 14th 2016; Audio and PowerPoint: http://amdg.eu/2016/03/sveto-pismo-na-tjednu-mozga/

Milosrdno lice Očevo {The Merciful Face of the Father} 6-day Retreat for Franciscan Sisters, March 28th  to April 3rd 2016 Text and PowerPoint: http://amdg.eu/franjevke2016/

Božje milosrđe i liječnici danas. Stručni tečaj biblijske duhovnosti za liječnike prijatelje Hrvatskoga katoličkoga liječničkoga društva, 28. do 20. listopada 2016. http://amdg.eu/2016/10/bozje-milosrde-i-lijecnici/

Milosrđe u Bibliji, na 8. nacionalnom susretu Ureda Hrvatske biskupske konferencije za pastoral Roma, subota, 5. studenoga 2016.

Sveučilišna nastava

Spolnost i ljubav u Hebrejskoj Bibliji {The Sexuality and Love in Hebrew Bible, Lectures for Students}, January 19th 2016, PowerPoint Presentations: http://amdg.eu/spolnost/

Biblija – Stari zavjet {The Old Testament of the Bible}, University-Course for students of Religions at FFRZ, date: 26 October 2016; Text, PowerPoint, Audio: http://amdg.ffdi.hr/?page_id=34

Osnove biblijske duhovnosti {The Basics of Biblical Spirituality}, University-Course for students of Religions at FFRZ, date: 24 October 2016; Text and PowerPoint: http://amdg.ffdi.hr/?page_id=16

Biblijska egzegeza: Petoknjižje i povijesne knjige na Studiju filozofije i teologije pri FTI, afiliranom PUG http://amdg.eu/nastava/fti/tora_povijest/

Egzegeza SZ – Izbor iz Petoknjižja na Teološkom fakultetu Matija Vlačić Ilirik: http://amdg.eu/tfmvi_tora/

Egzegeza SZ – Izbor iz Povijesnih spisa Staroga zavjeta na Teološkom fakultetu Matija Vlačić Ilirik: http://amdg.eu/tfmvi_povijesne/

Biblijska teologija 1 – izborni predmet na diplomskom studiju na Fakultetu elektrotehnike i računarstva – FER Sveučilišta u Zagrebu: http://amdg.eu/fer-bt1/

Međunarodna suradnja

D) Međunarodna suradnja

Das neue Gottesvolk. Zur Struktur und Botschaft des Textes 1 Petr 2,1-10, Innsbruck 2004. http://amdg.ffdi.hr/dasneuegottesvolk.html

Die Berufung des Propheten Amos: In der Spannung zwischen Institution und Charisma – Bevollmächtigung eines “Nicht-Propheten”

(Am 7,10-17), Innsbruck, 21. 11. 2006.
http://biblijski.blogspot.com/2012/02/die-berufung-des-propheten-amos.html

Die Auferstehung in der Hebräischen Bibel. Klostermansfeld, veljača 2010. CROSBI: 600523 http://amdg.ffdi.hr/?stranica=auferstehungAT

Ezechiel, der priesterliche Prophet, suradnja: mr. sc. T. Pietsch, 09.04.2010.
http://amdg.ffdi.hr/?stranica=ez_priester

Esra, der Priester und Schriftgelehrte, suradnja: mr. sc. T. Pietsch, 10.04.2010.
http://amdg.ffdi.hr/?stranica=esra_priester

Der Vater Zacharias, suradnja: mr. sc. T. Pietsch, 10.04.2010.
http://amdg.ffdi.hr/?stranica=zacharias_priester

 

„Jugend und das Wort Gottes. Die biblischen Perspektiven.“ suradnja mr. sc. T. Pietsch, srpanj 2010. http://amdg.ffdi.hr/?stranica=jugend_HS

 

„Human mission in the world – The dignity and responsibility of human person (Gen 2 in its context)“, Bruxelles, 11.02.2011. http://amdg.ffdi.hr/?stranica=human

The Prophets and their God, Bruxelles, ožujak 2011. http://amdg.ffdi.hr/english/prophets.pdf

Christen und Islam in Kroatien, Schola Europea, Bruxelles, 8. travnja 2011. http://amdg.ffdi.hr/?stranica=islamDE

„From Croatia to Brussels“, JEOletter, Nr. 13 / April 2011. http://www.jesc.net/2011/04/from-croatia-to-brussels/

„From a theological perspective: Disaster and a universal new beginning“, Ecology and Jesuits in Communication, Bruxelles 2011, http://ecojesuit.com/from-a-theological-perspective-disaster-and-a-universal-new-beginning/1004/

„Where are the good fruits? The Vineyard-poem and its ecological implications“, Bruxelles 2011, http://amdg.ffdi.hr/?stranica=vineyard

The great mission by the Prince of Peace – The Lord and Creator meeting his apostles (John 20:19–23), Innsbruck, 07.08.2011.
http://amdg.ffdi.hr/?stranica=greatmission

„Light of the world – Jesus bringing forgiveness and restoring the dignity (John 8)“, Innsbruck, Haus St. Christoph, 09.08.2011.
http://amdg.ffdi.hr/?stranica=john8

„Psalm 90 – Prayer of Moses, the man of God“, Innsbruck, 10.08.2011.
http://amdg.ffdi.hr/?stranica=ps90eng

Heart of a mother : Spirituality of Mother Mary for today, Innsbruck, 30. srpnja 2012.
http://amdg.eu/2012/07/heart-of-a-mother/

„The faith of Samson’s mother : Judges 13 and the context“, Innsbruck, 24.07.2012. http://amdg.eu/2012/07/the-faith-of-samsons-mother/