Imenom zazvan

amos.pdf * amos.ppt

Lik proroka Amosa u knjizi Amosovoj

 

O proroku Amosu govori se u njegovoj knjizi. Njegovo ime „Amos“ (Am 1,1; 7,8.10–12.14; 8,2), sedam puta spomenuto, izvedeno je iz korijena „teret/natovariti“ (עמס), i razlikuje se od imena Izaijina oca koja dolazi od „snaga/biti snažan“ (אמץ Iz 1,1; premda se u hrv. tradiciji jednako pišu).

 

Pastir koji motri

 

Uvodni redak Amosove knjige (1,1) izvješćuje o njemu u 3. l. jd. Smješta ga geografski i vremenski, te obavještava o njegovu zanimanju po kojemu je blizak Mojsiju kod njegova poziva, premda u Am 1,1 stoji riječ noqed koja se u SZ rijetko pojavljuje (usp. Jakov kod Labana u Post 30s).

 

Amos u proroštvima spominje iskustvo pastira koje sam ima. Naviješta kako će se od Božjega glasa pastirima „rastužiti“, tj. sasušiti pašnjaci (1,2). Prenosi Božje riječi o pastiru koji spašava tek dio životinje kad ju je lav dograbio (3,12).

 

Izvještaj iz uvoda (1,1) Amos će u razgovoru s betelskim svećenikom dopuniti ponavljajući da se bavio stočarstvom te dodajući da je bio i voćar (7,14).

 

Uvodni redak definira njegova proroštva kao riječi koje je motrio u viđenju. Hebrejski izraz dabar jednako je ispravno shvatiti kao događaj ili općenito „stvar“. Početak drugog retka (1,2) Amosa u istom opisnom obliku u 3. l. jd. predstavlja kao govornika.

 

Izrael i narodi

 

Prema definiciji u uvodu (1,1) proroštva se tiču Izraela, a to je naziv Sjevernog kraljevstva koje se u istom retku spominje, premda je ujedno i naziv cijelog Božjeg naroda. Najavljene su riječi doslovno „nad“ Izraelom ili „protiv“ (על ‘al) Izraela.

 

U proroštvima Amos razlikuje Judu i Izraela. Premda naslov najavljuje riječi o Izraelu, retci 2,4s govore o Judi.

 

Snagu, prodornost i temelje Amosova proročkog zvanja potvrđuje prenošenje Božjih riječi koje se tiču međunarodne političke situacije i povijesnih događaja. Amosovo poznavanje prilika je veliko kad govori o Damasku, Gazi, Tiru, Edomu, Amonu i Moabu (1,3–2,3).

 

Kao što se govori o „zločinima“ stranih naroda (1,3.6.9.11.13; 2,1) tako je to i kod Jude (2,4) i Izraela (2,6).

 

Proroci

 

Amos poznaje proročku sudbinu. U proroštvima prenosi Božje riječi o tome da je Bog podizao proroke u zajednici, ali zajednica im je branila prorokovati (2,11s). Amos zna da proroke podiže Bog, zna i za zapreku koju im postavljaju ljudi, ali i to da se Bog upravo tim ljudima obraća predbacujući im njihove poteze.

 

Proroci su Gospodinovi sluge (3,7). Bog ne čini ništa, a da ne objavi njima svoju tajnu.

Već je Abrahamu Bog htio unaprijed otkriti svoju nakanu sa Sodomom i Gomorom (Post 18,17). Abraham je postao zagovornik kao što to i Amos postaje u c7. Sodoma i Gomora izrijekom se spominju u 4,11.

 Amos je najavio Božji govor kao dolazak lava koji riče (3,8). Takav se govor i ostvaruje i tjera na prorokovanje. Svatko tko tako doživi Božju riječ postaje prorok. Gospodin je govorio, tko da ne proriče? Amos će sam istaknuti da nije pripadao proročkoj obitelji, ni školi, i da nije bio pristalica ili sljedbenik nekoga od njih (7,14).

 

Betel

O Betelu iz kojeg će biti protjeran (7,10), Amosova proroštva više puta govore: Bog najavljuje da će se pobrinuti za žrtvenike u Betelu (3,14). Božja riječ ironično poziva: samo vi dođite u Betel i činite svoje prijestupe (4,4). Neka zajednica ne traži Betel jer će biti uništen (5,5). Bog će mu biti kao požar koji nitko ne može ugasiti (5,6). Amasja koji napada i izgoni Amosa svećenik je u Betelu (7,10).

Formalna prisutnost

Amosova prisutnost u tekstu može se prepoznati ukoliko on izgovara formule: „ovako govori Gospodin“ i „riječ Gospodnja“. Osim toga, npr. 5,14, mogu biti riječi Amosove jer se govori o Bogu u 3. l. jd i o zajednici u 2. l. mn. (premda ima još takvih formulacija). Ovo je proroštvo vrlo načelno pa je možda i zbog toga razmišljanje Amosovo.

Amos u tekstu može biti prisutan kao onaj koji izgovara sva „opisna“ proroštva gdje se o Bogu govori u 3. l. jd., kao u npr. 9,8a: „Gle, oči Jahve Gospoda uprte su na grešno kraljevstvo, izbrisat će ga s lica zemlje“.

Amos o sebi

 

U c7 Amos izvješćuje o sebi. Nakon što se obilno u tekstu do sada (c1–6) pojavljivalo „ja“ (1. l. jd.) jasno prepoznatljivo kao dio Božjeg govora, u c7 progovara Amos. Njegovo „ja“ se pojavljuje u tekstu prvi put.

 

Amos osobno izvješćuje kako mu je Bog dao 4 viđenja (כה הראני אדני יהוה „ovako mi je pokazao Gospodin Jahve“ 7,1.4.7; 8,1). O petom izvješćuje drugačije, govoreći jednostavno da je vidio (9,1), pa se to još više doima kao realan susret s Bogom.

 

Amos izvješćuje kako dvaput, uz prvo i drugo viđenje, nastupa kao molitelj, zagovornik. On moli: „Oprosti“ (7,2), „Stani!“ (7,5). Obrazloženje u molitvi je istovjetno: upozorava na malenost Jakova (7,2.5). Amosova je molitva uspješna oba puta (7,3.6).

 

Viđenja

 

U 3. i 4. viđenju Bog se Amosu neposredno obraća. Imenom ga zaziva: „Amose“ (7,8; 8,2). Tako se Amos svrstava među one biblijske likove koje Bog poimence oslovljava. U oba je viđenja Amos u tom kratkom dijalogu s Bogom, ali tu više nema zagovorničke molitve kojim bi se on sa svoje strane zauzeo za zajednicu, nego samo odgovara na postavljeno pitanje.

 

Amosovo 3. i 5. viđenje odlikuje činjenica da je proroku dano vidjeti Boga. Usprkos hrv. prijevodu „čovjek“ iz LXX (ανηρ 7,7; Vg. vir), na početku 3. viđenja u oba se slučaja rabi riječ „Gospodin“ (hebr. אדני 7,7s) kao u 9,1. I u trećem viđenju s viskom i u petom viđenju kod žrtvenik opipljiva, fizička prisutnost prepoznatljiva je u glagolu „stajati“, „biti postavljen“ (נצב poznat npr. iz ljestava u Jakovljevu snu).

 

U 5. viđenju Amos ne ističe da mu je Bog dao viđenje, nego formulira odmah osobni izvještaj: „vidjeh“ (ראה 9,1), stvarajući tako u jednu ruku paralelu naslovu (חזה 1,1), koji u 3. l. jd. izvješćuje o njegovu gledanju, i u drugu ruku dvaput postavljenom pitanju koje prima od Boga: „što vidiš?“ (hebr.ראה 7,8; 8,2). U tom posljednjemu viđenju Bog od Amosa ne traži samo odgovor nego konkretnu akciju: Amos treba razbiti kapitel na hramskim stupovima (9,1). O izvršenju međutim nema izvještaja.

 

Amosovo zvanje

 

Kratak opis sukoba s betelskim svećenikom Amasjom 7,10–17 pisan je u 3. licu (uokviren osobnim izvještajima Amosovim 7,1-9; 8,1-9,1.) i tako su mu formalno određene granice. Svećenik Amosa optužuje pred kraljem (7,10s) i želi ga izagnati iz Sjevernog kraljevstva (v12s).

 

Amos izvješćuje o svom zvanju odgovarajući na progon (v14s). Pritom (v16s) ispravlja lažnu optužbu. Ne naviješta on mač i izgnanstvo (v17), nego Bog. Mač za koji je Amos optužen nije njegov nego Božji. Bog ga naviješta u 7,9: „S mačem ću ustati na kuću Jeroboamovu“, a dio je i Božje riječi u 9,4: „naredit ću maču da ih sasiječe“. I Amosova obrana jesu Božje riječi koje govore o maču i naviještaju da će djeca betelskog svećenika pasti od mača (7,17).

 

Izvještaj o zvanju u kojem Bog nalaže proroku Amosu da prorokuje („Idi, prorokuj“ 7,15), pokazuje da se betelski svećenik izravno suprotstavlja Božjem autoritetu kad kaže: „Ne prorokuj!“ (7,13.16).

 

Riječju „uzeti“ (לקח 7,15) u izvještaju o svom zvanju Amos upozorava na osobit Božji zahvat u njegov život i stavlja ga u blizinu uznesenja, tj. ulaska u Božji prostor kakav poznajemo kod Henoka (Post 5,24) i Ilije (2 Kr 2,10).

doc.dr. sc. N. Bilić SJ

Uredila Tanja Lakić
Word-html 18.01.08. ispravljeno 24.06.08., 29.05.2009.
12.05.10. edit html