Estera – siroče i kraljica

estera.pdf

 

Esteru upoznajemo postupno. Mjesto u Svetom pismu otvara joj se proglasom kojim se traži žena bolja od svrgnute kraljice (...“kralj neka preda kraljevsku čast drugoj ženi, boljoj od nje“ 1,19). Traži se žena kojoj će biti dodijeljena kraljevska čast. Estera je uvrštena među djevojke primljene u kraljevski dvor (2,8).

 

Estera je u stranoj zemlji. Među prognanicima. Mora prešutjeti svoje podrijetlo i svoj rod (2,10.20). K tomu davno je babilonsko sužanjstvo („Nabukodonozor“ 2,6) dovršeno („Perzija i Medija“ 1,14.19), a ona je još uvijek u tuđini, prognanica. Poput Daniela, ona je biblijski simbol da progonstvo još traje.

 

Estera je imala teško djetinjstvo. Otac Abihajil (2,15) i majka umrli su joj (2,7). Naknadno će u knjizi biti potvrđeno da je odrasla u siromaštvu (4,8a). Odrasta pod skrbništvom svoga bratića koji je očito stariji od nje jer ju je kao kćer usvojio (Abihajil je Mordokajev stric, 2,15). Njemu je poslušna i onda kad već postaje kraljicom (nalaže joj da ide kralju 4,8). S njime ostaje u kontaktu (kad razotkriva urotu 2,22, kad od Mordokaja doznaje što se zbiva u zemlji 4,5). On se zanima kako se ona osjeća i kako se prema njoj odnose (2,11).

 

Estera na dvoru od početka uživa naklonost čuvara i smještena je u najudobnije prostorije (2,9). Godinu dana prolazi predviđeni program (2,12), a potom stupa pred kralja (u sedmoj godini njegove vladavine 2,16).

 

Estera je jedan od prevažnih biblijskih likova koji pokazuju kako se Božja moć i snaga služi ljudskom slabošću. Ona je siroče jer je ostala bez roditelja pa prema svetom Zakonu predstavlja zajedno sa siromasima i udovicama socijalno slabe kojima je potrebna posebna zaštita. Osim toga, žena je i strankinja. Slabost se posebno očituje kad stupa pred kralja kao zagovornica i kad zbog psihičkog tereta takoreći pada u nesvijest („Kraljici pozli. Od slabosti problijedje i klonu...“ 5,1d; „dok je još govorila, klonu od iznemoglosti“ 2b).

 

Estera ima dva imena. Ono hebrejsko spominje se samo jednom (2,7), a označava biljku mirtu koja i kod nas u hrvatskom jeziku služi kao ime. U prvom dijelu svoga duhovnog puta više je pasivna. Stječe naklonost svojom pojavom (kod čuvara žena 2,9 i kod kralja 2,17; „pobuđivala je udivljenje svih“ 2,15), primljena je na dvor (2,8), postavljena je za kraljicu (2,17). Prvi korak naprijed na njezinu putu zbit će kad raskrinkava urotu i sprječava atentat na kralja (2,21-23). Pri tom je glasnica svoga skrbnika što svjedoči o njezinoj povezanosti s njime (2,22).

 

S pravom se možemo čuditi i pitati što knjiga s obilnim krvoprolićem radi u Bibliji i kako je jedna žena koja je povezana sa svime time svetopisamski uzor. Ako u prvim biblijskim knjigama možemo u osvajačkom ratu i velikim bitkama prepoznati simbolički govor protiv zla i grijeha, ovdje je riječ o pravom progonu zbog vjere. Riječ je o nalogu „da se svi Židovi, od dječaka do staraca, djeca i žene unište, pobiju, zatru“ 3,13; usp. 8,11s; 9,1.5). Ne samo zbog rata koji je iza nas, nego i zbog grubih razbojstava o kojima iz dana u dan slušamo, Estera nam potvrđuje kako Riječ Božja ne zatvara oči pred krutom ljudskom stvarnošću u kojoj živimo.

 

Pismo koje se u kraljevo ime proglašuje očituje ironiju političkog govora koji nam nije nepoznat. Vladar ističe želju da svi imaju „slobodu i blagostanje“ (3,13b) – i time utemeljuje progon Božjeg naroda koji naviješta (3,13f). Spletkar, koji sve iz osobne mržnje smišlja, u službenom dopisu predstavljen je kao razborit i odan (3,13c).

 

U takvim se prilikama sprema najvažniji preokret i pomak u Esterinu životu. Ponajprije vidimo kako sam položaj i titula ništa ne znači. Isprva, premda je kraljica, nema spoznaje o podmuklim spletkama koje se tiču cijele države (sluge i sluškinje je o tome trebaju obavijestiti 4,4). Sav njezin narod već znade za genocidne planove, a ona još nema pojma. Ipak, njezina povezanost sa skrbnikom dovest će je na pravi put. Od slugu saznaje za pogođenost, strah i pokorničke vježbe u narodu (4,4). Da nije lakomislena i ravnodušna dokazuje njezina uznemirenost zbog toga (4,4). Ali, prva njezina reakcija jest odvesti svoga skrbnika Mordokaja od jadikovke i plača u razbibrigu i lagodnost (4,4).

 

Od Mordokaja međutim saznaje što se zapravo zbiva, dobiva uvid u nacrte i odluke koji se tiču cijele zajednice. Obaviještena je ne samo na temelju dojma i općenitog „rekla-kazala“, nego dobiva na uvid dokumente („prijepis naredbe o njihovu zatoru“ 4,8). Od Mordokaja će joj doći misao da bude posrednica i zagovornica koja će izmoliti milost za cijeli svoj narod (i kod Boga i kod kralja 4,8b).

 

Spasiteljica

 

Prvo se još jednom pokazuje njezina nemoć. Usprkos položaju i tituli nema slobodan pristup kralju (4,11). Zato prvo odbija preuzeti tu ulogu na sebe.

Je li ju potaknuo strah za vlastiti život, budući da je sama pripadnica Božjega naroda (4,13) ili puno više proročke riječi Mordokaja koji sluti da je Estera poput biblijskog Josipa (4,14)? Kako god bilo Estera će doći do glavnog preokreta u svom životu. Poput Egipatskog Josipa koji sam tumači kako ga je Bog doveo na visoki položaj kako bi pripravio spasenje svome narodu (Post 45,7), tako je i Estera na najvišem položaju u perzijskom kraljevstvu.

 

Bitan unutarnji preokret i obraćenje zbiva se svakako u onom trenutku kada je Estera spremna uložiti i vlastiti život za spas zajednice („treba li da poginem, poginut ću“ 4,16). Od neznanja i bezbrižnosti dolazi do odgovornosti i zrelog, odraslog postupanja. Nakon što su prve riječi koje je izgovorila zapravo izgovor i odbijanje velike zagovorničke zadaće (4,11), već drugi njezin govor očituje kraljicu koja formulira poziv cijeloj zajednici da poste (4,16). Otkriva se dubina njezina duhovnoga života i religiozna praksa. Trodnevna priprava duhovne je naravi (4,16). Velika molitva (4,17l–z) pokazuje kako od Boga traži snagu. Sada, od štićenice koja sluša, postaje nalogodavka koja naređuje Mordokaju 4,17.

 

Odluka, novi stav i potez na koji se odlučuje nije lak. Ona je ispunjena smrtnom tjeskobom (4,17k.v). Slično Gospodinu u Getsemaniju, u molitvi izriče svoju ostavljenost („sama“) i traži „pomoć“ od Boga (4,17l). Jedino se na njega može osloniti.

 

Dva put čitamo da je sama i da se nema na koga osloniti doli na Boga jedinoga (4,17l.t). Od njega traži konkretnu pomoć za zagovorničku zadaću koju ima izvršiti. Od njega traži hrabrost (17r) i prave riječi (17s). Svu dubinu njezina vjerničkog života naći ćemo pred kraj njezine molitve kada se dvaput označava kao službenica Gospodnja (17x.y) i kad u skrovitosti osobne molitve otkriva intimnu tajnu da je jedino veselje imala u Bogu (17y). U molitvi saznajemo da je od djetinjstva slušala o Božjem izabranju („izabrao Izraela“ 17m).

 

U njezinoj se molitvi nalazi i teološki uvid da je teška situacija u kojoj su se našli posljedica njihova grijeha (17n). Kao što je pred kraljem zagovornica koja će donijeti spas narodu tako je i u molitvi pred Bogom posrednica koja govori u ime cijele zajednice. Osim ovih rečenica kojima govori o sebi, većina pokazuje da se poistovjetila sa sudbinom cijelog naroda i uzela ju je na sebe („mi“-rečenice).

 

Propast pretvorena u pobjedu

 

Estera, nakon molitve, od reakcije prelazi u akciju, iako ne svojom jakošću, nego tek kad je sam kralj primi kao sestru („ja sam tvoj brat“ (5,1f). Dvaput će prirediti susret na kojem će se licem u lice naći nasamo s kraljem i s velikim spletkarom koji je skovao zločinački plan (5,4-8; 7,1-10). Triput će od kralja izmamiti obećanje da može dobiti što želi pa bilo to i pola kraljevstva (5,3.6; 7,2).

 

Preokret postaje očit. Estera sada više ne krije svoje podrijetlo, nego raskrinkava podle planove (7,3s). Razotkriveni zločinac sad kraljicu moli za milost (7,7). Sada Estera svoga skrbnika postavlja za upravitelja (8,2).

 

Nakon što je uklonjen izvor problema, Estera nastupa još jednom kao zagovornica pred kraljem kako bi se po cijelom kraljevstvu zaustavio napad i istrebljenje (8,3-6). U novom kraljevskom dokumentu (8,12a-12v) koji je nakon te molbe izdan, Estera je jasno predstavljena i kao kraljica i kao pripadnica Božjeg naroda (12n).

 

Još jednom će Estera biti posrednica kod kralja (9,11–13). Ali sada su prilike iznova izmijenjene. Kralj naime prvi pristupa k njoj i postavlja joj pitanje (9,12). Još jednom joj nudi da njezina želja bude ispunjena.

 

Esterin životni put doveo ju je u visoku politiku gdje je poput proroka bila u kontaktu s najvišim predstavnicima vlasti i gdje se radi o sudbini čitavih naroda. Dovršetak i cilj toga puta jest zakon koji ona donosi i koji za cijelu zajednicu i za buduće naraštaje učvršćuje ono što se zbilo (9,32). Cjelokupan Božji narod, i to trajno, slavit će Boga jer je propast koja je prijetila pretvorio u pobjedu i radost.

 

Datum preokreta je „sveta Lucija“ koja se slavi 13.12. (8,12; 9,1).

 

Uredila Tanja Lakić
Word-html; Ispravljeno i dopunjeno 12.12.08., 13.01.09., 29.05.2009.

doc. dr. sc. Niko Bilić SJ (FFDI)

(c) na uporabu slušačima kolegija