Isus i Sotona (Mt 4,1–11)

Isus je novi čovjek. On je čovjek koji prihvaća vodstvo Duha. Prema evanđeoskom izvještaju Duh ga vodi u pustinju. Poput Mojsija koji je četrdeset dana i četrdeset noći proveo na Božjoj gori Isus se povlači u pustinju. Dopušta da ga povede isti onaj Duh Sveti koji je satkao njegovo čovještvo u krilu Djevičinu. To je Duh ljubavi kojega dobro poznaje jer ga odvijeka povezuje s Ocem, drži ga u krilu Očevu iz kojeg potječe.

Isus dopušta da bude iskušan. Izložen je napasniku koji podlo napada kad je čovjek na kraju snaga, iscrpljen dugotrajnim postom. Isus upoznaje težinu i muku napasti. Zato će nas poučiti da mi u svojoj slabosti molimo Oca: „Ne uvedi nas u napast!“ Ne iskušavaj nas, znaš da smo slabi!

Isus ne ignorira napasti. Ne pravi se kao da đavla nema. Pažljivo sluša njegov govor. Dopušta mu da ga uzme na vrh hrama i povede na visoku goru. Daje mu izravan i odrješit odgovor.

Isus u prvoj napasti ne dopušta zlobnom huškaču da mu diktira što će reći. Đavao traži: „Reci!“ – Reci da kamenje postane kruh! Ali Isus ne sluša njegovu zapovijed. Isus govori, ali izriče Božje riječi, ponavlja ono što je u Pismu zapisano. Bogu je važno od čega čovjek živi. Ljudski je život Bogu važan. Život koji se ne da svesti samo na imanje. Koliko smo se puta i sami uvjerili da nam u stvarima koje posjedujemo nema ljudskog ispunjenja! Čovjek se ne može nahraniti samo materijalnom hranom. Važna je Riječ koja izlazi iz Božjih usta, Riječ zapisana u Svetom pismu, Riječ koju Isus izgovara. On jest Riječ.

Isus raskrinkava bogohulnu i svetogrdnu zloporabu koju napasnik primjenjuje kad ga uzima na vrh hrama. Đavao se želi poslužiti svetim Božjim riječima za svoje sotonske nakane. Drznuo se u zavodnička usta uzeti stihove psalma. Isus odmah prepoznaje opaki vražji pokušaj da Boga ispituje i kuša. (Smjera na smrt, želi da se Isus baci s vrha hrama, želi da se čovjek ubije.)

Isusovi kratki i mudri odgovori iz Svetoga pisma djelotvorni su. Nakon odgovora napasnik odmah odustaje od te napasti i prelazi na nešto drugo.

U trećoj napasti đavao se služi otvorenom laži. Ma kome ćeš ti, lukavi napasniče, dati kraljevstva? Ma što ti, stara varalice, možeš dati? Kao da vragu pripada ovaj Božji svijet koji je Stvoritelj čovjeku na mudro upravljanje povjerio! Treća je napast stvaranje lažnog dojma. Privid je visoka gora s koje bi se vidio cijeli svijet. Na početku je stara zmija započela lažju sugerirajući da je Bog dao sveopću zabranu. Laže i kad govori čovjeku da će biti kao Bog. Jer neće. Laže i kad spominje izmišljenu Božju zavist.

Isus je brzo svladao i treću napast, oholost života, jer nije došao da bude služen, nego da služi. Svladao je napast jer je znao da je sluga Jahvin po kojem će doći opravdanje mnogima. Znao je da se treba klanjati samo Ocu i to u duhu i istini.

Sada otvoreno naziva napasnika pravim imenom i tjera ga od sebe. Prozreo ga je i raskrinkao, i tako dovršava napasti.

Isus je već u pustinji započeo pobjedu koju će na Uskrs dovršiti.

10. veljače 2008. (uređeno 09.06.09.)

p. Niko Bilić SJ