Svećenik Izaija

Poslušajte (Duhovna misao od 15.04.10.)

Tražimo li iskonske, svetopisamske izvore svećeničkoga poziva, pravo je da zastanemo na velikom proroku Izaiji. Za Izaiju Biblija ne ističe da je bio svećenik, ali znamo da Božji poziv doživljava u hramu kamo je pristup bio pridržan.

Upravo od Izaijina poziva dolazi sve do u suvremeno bogoslužje trostruki proglas Božje svetosti: „Svet, svet, svet!“ Hebrejski superlativ: „najsvetiji, sasvim svet“ svjedoči da je Izaijin Bog svet Bog. Ali od toga osobita doživljaja u hramu dolazi i još jedan dio suvremene liturgije: priznanje i ispovijed vlastite grješnosti. Izaija osjeća kako su njegove usne onečišćene i da je u tome povezan s narodom u kojemu živi. Komunikacija je poremećena, ljudski govor zaprljan. Izaija prolazi poznato, bolno očišćenje. Kao kod dezinficiranja visokom temperaturom do njegovih usta dolazi užareni komad iz vatre sa žrtvenika i on čuje riječi Božjega oproštenja. Izaijin Bog je Bog Otkupitelj. Sada je Prorok kadar i vidjeti i čuti, za razliku od zajednice koja usprkos gledanju ne vidi i usprkos slušanju ne čuje.

Izaija je kao svećenik važan jer zajedno s kraljem moli i njihova je molitva uspješna (2 Ljet 32,20); bit će zaštićeni od navale zavojevača. Začuđuje upravo, dok čitamo njegovu knjigu, kolik je uvid imao i kako je pomno pratio visoku politiku i sudbinu mnogih naroda.

Kao prorok najpoznatiji nam je svojim navještajem o rođenju Emanuela (Iz 7,14) koji će biti dijete, a u isti mah nosit će ime: Bog silni (9,5). Jasni su to putokazi koji vode prema Novom zavjetu i Božjemu sinu koji je čovjekom postao. Svećenik Izaija je teolog koji razvija misli o biblijskom Egiptu kao simbolu zla i o samom Luciferu, sjajnom svjetlonoši (Iz 14,12), koji u liku babilonskoga kralja oholo želi uzići na nebesko prijestolje. Pred takvim spektrom ideja s pravom se možemo diviti do koje je mjere Prorok usvojio glavne teme iz Mojsijeva Zakona i pitati se koliko je možda utjecao na formuliranje tih velikih, poznatih misli, primjerice o kući ropstva ili o babilonskoj kuli.

U naše doba, kad iz prijeke potrebe sve više gledamo na ekologiju, Izaijin nam je svećenički lik osobito drag u slikama o miru s prirodom. I u početku i na kraju Izaijine knjige opisan je novi svijet u kojemu vuk i janje zajednički žive, i s čovjekom su u slozi (11,6; 65,25). Izaija je čuven po četiri pjesme koje opisuju sudbinu Božjega sluge koji prolazi kroz lažne osude i patnje, i onda nebeskom snagom biva uzvišen. Kolikim je svetim svećenicima ovaj proročki pogled bio utjeha i izvor snage!? Za Novi zavjet jednako je Izaija važan zbog velike molitve u kojoj Bog više puta opisan kao „otac naš“ (Iz 63,16; 64,7). Pravu definiciju Izaijina svećeničkoga poslanja naći ćemo u Božjoj definiciji Saveza s narodom: „Duh moj je na tebi i riječi svoje stavio sam u tvoja usta“ (Iz 59,21). To će poslanje prorok potvrditi, opisujući kako je Gospodinov Duh na njemu, on ga je pomazao (Iz 61,1). Zlatna nit Biblije, središnji Savez s Bogom, ostvaruje se kao Duh Božji koji počiva na svećeniku i kao Božje riječi u svećenikovim ustima.

Kad u crkvenoj godini dođe vazmeno vrijeme, Izaija nam je najbliži svojim izvještajem o događaju u hramu. „Vidio sam Gospodina“ (Iz 6,1) kaže on izravno i tako daje osnovicu za svjedočanstvo kojima će i Marija Magdalena apostlima i on svojemu kolegi Tomi javiti čudesnu novost (Iv 20,18.25).

(14.04.10.; 27.03.11.) 04.02.13.

p. Niko Bilić SJ