Početak znakova (Iv 2,1–12)

Poznati evanđeoski opisi Isusova rođenja uvode čitatelja u obiteljsko raspoloženje. U Ivanovu evanđelju čuveni tekst o svadbi u Kani Galilejskoj govori o Isusu i njegovoj majci te o tome kako i on i majka i njegovi bliski rođaci odlaze u Kafarnaum (Iv 2,12). Tako je i ovdje riječ o obitelji. Doista je izvještaj o čudesnom događaju u Kani Galilejskoj izvještaj o obiteljskom blagdanu. Svadba jest korak u novu obitelj. Učenici koji su pridruženi Isusu, majci i braći njegovoj, označuju novu vrstu obitelji. Znamo da se i na dan Duhova učenici okupiše s Marijom, Majkom Isusovom i Crkva je započela svoj puni život.

U Evanđelju stoji da je Isus "pozvan" (ekléthe Iv 2,2) pa nam tako pred oči dolazi ona vrlo važna riječ od koje će u novozavjetnom jeziku nastati ime Crkve "ekklesía". Crkva je zajednica pozvanih, sazvana Gospodnja zajednica. To su oni pozvani da stupe naprijed i okupe se. Svatovi u Kani među kojima je sam Isus, slika su Crkve. To je euharistijska Crkva okupljena oko oltara. Iz Djela apostolskih saznajemo kako je započelo okupljanje na euharistijsko blagovanje. Bilo je to po kućama kao što je i svadba u Kani očito bila kućno slavlje.

Dobro Učitelj majci odgovara: Još nije došao njegov čas. Ta tek je tri dana prošlo otkako je Ivan Krstitelj pokazao na njega i proglasio: "Evo Jaganjca Božjeg!" (Iv 1,29). Tek je prve učenike bio okupio: Andriju i Ivana (Iv 1,37), Petra (1,41), Filipa (1,43), Natanaela (1,47). Pravo Isus odgovara: ne, njegov čas još nije došao jer tu je tek početak. Još nije došao onaj vrhunski - kalvarijski i uskrsni - čas, ali tu je početak znamenja koji on stvara. "U Kani Galilejskoj učini Isus prvo znamenje", piše u Evanđelju. Ista je riječ za Božje stvaranje na početku Biblije i ovdje na početku čudesa.

Tu je, vidjesmo, zametak nove Gospodnje zajednice - Crkve. "Isus objavi svoju slavu, i oni povjerovaše u njega", čitamo. Osim toga, istaknuta naznaka vremena, "treći dan" ujedno je šifra. Treći dan je dan uskrsnuća. Kana jest prvi pravi odsjaj ili najava snage koja će buknuti iz groba trećeg dana. Trećeg dana i drugi vide da su učenici našli Mesiju. Natanael već može vidjeti i više od onoga što je na početku vidio.

Taj se početak zbiva kao odgovor na nestašicu. Kao što će jednom izgubljeni sin u prispodobi početi u svemu oskudijevati, tako okupljenim svatima ponestade vina. Gospa vidi i reagira. Prvo Isusovo čudo primjerom će pokazati što znači sveti nauk izrečen za posljednji sud. Skromno je, tiče se svagdanjih stvari - pića. Žedan bijah i dadoste mi piti reći će poslije Isus u uputama za vječni život.

U evanđeoskom izvještaju govori se o vinu. Vino je to koje Crkva na oltaru prikazuje. Ono je znak, prilika pod kojom je Krist prisutan. Kao što na svadbi u Kani iz vode postaje vino (Iv 2,9), tako na oltaru iz vina postaje Krv Kristova. U izvještaju o Kani govori se samo o piću, a ne spominje se hrana, ne spominje se kruh. Pa naravno! Isus, živi kruh koji je s neba sišao, među njima je. A kamene posude koje će biti napunjene vodom podsjećaju nas na upozorenje sv. Pavla da dragocjeno blago nosimo u glinenim posudama.

Koje li utjehe! Početak velikog projekta spasenja svijeta skriven je u svagdanje služenje. Početak koji vodi do Isusova časa i otkupljenja čovječanstva povezan je s brigom za hranu i piće. Čitamo o poslužiteljima koji slušaju upute i Gospine i Isusove. Ona ima veli: "Što god vam rekne, učinite", on ima nalaže "napunite", "zagrabite", "donesite". A oni poslušno izvršavaju. Oni donose novo vino ravantelju stola na kušanje. Oni su nositelji zbivanja. Sluge su označene grčkom riječi "đakon". Njihov rad sažima postupak na posljednjem ispitu: "Kada te to nismo poslužili?" začuđeno će pitati osuđenici.

Čitamo o brižljivoj majci koja pazi i uočava da nešto nedostaje. Ona će se pobrinuti za piće. Ni čaša vode koju dadnemo, reći je jednom Učitelj, neće ostati bez plaće. Čudo je dnevni napor da poslužim bližnjega. Početak znamenja djelotvorna je ljubav kojom blažim nestašicu bližnjega.

14.01.2007.; 01.12.2008.;09.02.2011.

p. Niko Bilić SJ