Provincijska kongregacija

Isusovci su, nalik drugim redovničkim zajednicama, zadržali neke latinske nazive u označavanju svoje redovite uprave. Tako se i okupljanje izabranih predstavnika na radne sjednice zove „kongregacija“. Riječ je to koja doslovce znači: okupljanje, skup, skupština, a svojom osnovom „grex“ podsjeća nas na Isusovo ohrabrenje: „Ne boj se malo stado!“ (Lk 12,32) i na to da je jedan Pastir naš (Iv 10,16).

Uz osnutak Družbe Isusove vezano je čuveno Vijećanje prvih otaca 1539. koji su kroz molitvu i promišljanje zajedničkim argumentiranjem nastojali što jasnije shvatiti volju Božju. Taj princip i ta metoda žive i danas kad se održava kongregacija. Središnji motiv „veća slava Božja“ u meditaciji i međusobnom razgovoru doveo je prve oce do vrlo praktičnih odluka koje su obilježile hod Isusovih drugova tijekom idućih stoljeća. Rad kongregacije treba danas donijeti plod koji će biti na pomoć u upravi čitavim Redom.

Od 25. do 27. siječnja ove godine u prostorima Filozofskog fakulteta Družbe Isusove i župe Bezgrješnog Srca Marijina na Jordanovcu u Zagrebu održana je Provincijska kongregacija Hrvatske pokrajine Družbe Isusove. Redovit je propis da se ona održi prije Generalne kongregacije, tj. sveopće isusovačke skupštine koja će iduće 2008. godine okupiti u Rimu oce isusovce iz svih krajeva svijeta. Zajednički rad počiva na cijenjenom duhovnom rasuđivanju ili „razlikovanju duhova“, nauku koji Utemeljitelj, sv. Ignacije, sažimlje u Duhovnim vježbama.

Riječ je o tome da se pažljivim promatranjem prepozna koje od nadahnuća kakva čovjeku dolaze potječe od Boga. P. Arrupe, bivši vrhovni poglavar reda, uvelike je promicao takav pristup i na razini zajednice. Tražio je, i opet u smislu Ignacijevih Duhovnih vježbi da pazimo na riječ bližnjega preko kojega također Bog može progovoriti. P. Kolvenbach, Arrupeov nasljednik i naš sadašnji vrhovni poglavar, nastavio je taj duhovni način postupanja u Družbi Isusovoj. Razlikovanje duhova u zajednici ima na Provincijskoj kongregaciji i simpatičnu vanjsku formu koja također služi kao pomagalo: svi, primjerice, sjede abecednim redom, okrenuti tako da vide jedni druge; poglavar je na čelu i vodi sjednicu; govori se kratko i samo o zadanoj temi itd.

Presudan element za takav način rada jest molitva. Stoga je i naša kongregacija započela Zazivom Duha Svetoga, a jednako je i uvod u svaki radni dio bio posebna molitva ili pak koja crkvena pjesma, po mogućnosti upućena Gospi, Kristu ili Ocu nebeskom, kako sv. Ignacije predviđa u „trostrukom razgovoru“ u Duhovnim vježbama. Osim toga, središnji dio posla, tj. izbor izaslanika naše Provincije za Generalnu kongregaciju uslijedio je nako zajedničke sv. mise – jer Euharistija jest vrhunska molitva. Prije samog glasovanja o tome, kao posebnu pripravu, izmolili smo „Molitvu Kristu našem uzoru“ koju je napisao pokojni pater Pedro Arrupe. Kao izaslanik izabran je p. Marijan Steiner, SJ, koji je nedavno imenovan superiorom u našoj glavnoj kući u Palmotićevoj u Zagrebu.

Još je nekoliko važnih radnih točaka bilo na Kongregaciji. Poslušali smo izvještaj patra Provincijala o apostolskom radu po našim kućama od Zagreba do Sarajeva i Ohrida, a istoga dana bilo je rezervirano i dovoljno vremena kada su svi okupljeni mogli uputiti svoja pitanja Provincijalu koji je poglavar svih hrvatskih isusovaca. P. Provincijal nas je podsjetio kako se u naše doba izričito traži vjerodostojnost i dosljednost, kako se naša isusovačka crkvenost treba očitovati u raspoloživosti, te kako je svećeništvo u Družbi Isusovoj misionarsko svećeništvo, obilježeno poslanjem.

Budući da iduća Generalna kongregacija ima glavni zadatak izabrati novog vrhovnog poglavara Družbe, p. General nije za ovu zgodu propisivao nikakve druge zadaće našoj skupštini. Dužnost nam je međutim bila raspraviti o nekoliko prijedloga i upita koje naša Provincija šalje Generalnoj kongregaciji. U drugom dijelu rada bilo je riječi o zadacima i idejama koje se tiču apostolskog rada i redovničkog života unutar naše Provincije. Pritom su posebno mjesto imala pitanja koje je p. Provincijal pred nas stavio već u svom uvodnom izvještaju, a ticala su se našeg pastoralnog rada, zatim našeg Fakulteta u Zagrebu i Gimnazije u Osijeku, te napokon, s osobitim naglaskom, školovanja našeg podmlatka. U ovoj raspravi svaki je nazočni član mogao također iznijeti nove stvari za koje je prosudio da su važne.

Pravni okvir koji traži da zapisnik sa svake radne sjednice bude prihvaćen i odobren od svih okupljenih uvelike pomaže Kongregaciji ne samo da se stvari bolje razjasne i upamte, nego i da svi dodijeljene dužnosti marljivo izvršavaju. Iskusni oci, koji su već više puta sudjelovali u ovakvom višednevnom zajedničkom radu, pohvalili su duhovni pristup, zrelost i kršćansku ljubav na ovoj Kongregaciji.

Dragocjeni su bili trenutci odmora kad smo u veselu čavrljanju susreli subraću koju već neko vrijeme ne vidjesmo. Uz napitak i zalogaj dogovoren je i kakav posao. Poseban gost bio je čudesni p. Walter Happel koji je takoreći svojim vlastitim snagama pokrenuo gimnaziju na Kosovu o kojoj je Ignacijev put prošli put pisao. On nam je iznio pojedine točke u nastajanju cijelog projekta, kao i njegov sadašnji rad, poprativši sve slikama u modernoj kompjuterskoj tehnici. Završetak rada Kongregacije bio je molitva Te Deum – Tebe Boga hvalimo, a svečanu sv. misu predvodio je najstariji član, p. Ivan Fuček, SJ. Nakon euharistijskog slavlja Rektor Kolegija sve je pozvao za bratski stol, gdje je dovršeno naša trodnevno molitveno i radno druženje.

26.02.07.

p. Niko Bilić, SJ