S NAMA BOG

Postaje križnog puta

pristup

I.
postaja

II.
postaja

III.
postaja

IV.
postaja

V.
postaja

VI.
postaja

VII. postaja

VIII. postaja

IX. postaja

X.
postaja

XI. postaja

XII. postaja

XIII. postaja

XIV. postaja

zaključak

 

Pristup

Gospodine, Tajni, Veliki i Dobri! Izvorni i završni Ljubitelju naš! Tvoj Sin Isus Krist došao je u ovaj naš svijet i uzeo na sebe patnje ljudskog života. U svom pravom ljudskom životu prihvatio je sve ono što i nas tišti, muči, zastrašuje, uznemiruje, sve što nam je preteško i što nam ne dopušta da u miru i radosti živimo. Ti si naš Stvoritelj, Ti hoćeš da živimo; Ti sâm si naš Spasitelj koji nas oslobađa za puninu našeg vlastitog osobnog života.

Pratit ću križni put Isusa Krista. Ne činim to ni zato da uživam u mukama patnika ni zato da mrzim neprijatelja. Nego, Ti, Gospodine, otvori mi oči srca da rastem u sposobnosti za pravu ljubav prema sebi, prema svim drugima ljudima i cijelom svijetu – i prema Tebi, tajni i potpuni Ljubitelju moj! ▲▲▲

 

 

Prva postaja: Isusa osuđuju na smrt

Pilat sjedi i pere ruke. Gdje je tu sud? Svećenici i vjerski službenici koji su bili na vlasti u Jeruzalemu htjeli su se riješiti Učitelja Isusa i smislili su urotu. Izručili su ga rimskog okupatorskoj vlasti jer oni ne žele preuzeti odgovornost. Pilat ne nalazi krivice pa se ni on ne drži odgovornim te želi okrivljenoga natrag predati.

Isus Krist doživljava sudbinu tolikih koji su nepravedno optuženi i osuđeni. Vikači parola i ljudi u gomili odlučuju u njegovu smaknuću. Nije to sudska pravda, to je ozakonjeni kriminal koji satire nevinoga; nitko osobno ne preuzima odgovornost, a čovjeka šalju u smrt.

Gospodine Dobri, Oče nebeski! I mene su često krivo shvatili, i ja doživljavam nepravdu. I prema sebi često nepravedno postupam i krivo se optužujem za ono za što ne nosim odgovornost. Daj mi snage, jer Ti hoćeš da živim.

Kad mi je duša povrijeđena, kad osjećam uvrede koje mi drugi nanose, daj mi snage da izdržim! Ako me i moja savjest pogrešno optužuje, Ti znaš sve. Ti si moj pomoćnik. Daj mi svoga Duha da iziđem iz sebe, da saslušam pa razumijem i drugu stranu te da krivo ne osuđujem ni druge ni sebe. ▲▲▲

 

 

Druga postaja: Isus prima na se križ

Razapinjanje na križ jedan je oblik smrtne kazne, namijenjen razbojnicima i poraženim neprijateljima. Isusu je dosuđena kazna i on je predan u ruke izvršiteljima. Eto što Isus Krist doživljava: izručen je na milost i nemilost mnoštvu zavedenih i podivljalih.

Podložnim slugama bez vlastitog obraza stalo je do toga da se izvrše kruti ljudski zakoni. To su ljudi koji Gospodina ne prepoznaju, ne priznaju njegovo dostojanstvo koje ima već kao pravi čovjek, i ne prihvaćaju njegovo naviještanje o Bogu koji je naš Otac i koji ljubi ovaj svijet.

Osuđeniku su sav organizam i psiha izmučeni nakon neprospavane, tjeskobne noći Velikog Četvrtka u grčevima i vapajima. Nije bilo teško unaprijed naslutiti u što je upao. Znao je što mu spremaju. Napravili su od njega političkog zločinca i neprijatelja naroda. Više mu nema spasa. Razapet će ga. Ubit će ga. Čeka ga smrt.

Gospodine, Oče nebeski! I ja od svoga začeća primam na se križ svojih strahova, mržnje i svih negativnih osjećaja. Uzimam na se sve ono u meni što me muči i želi razoriti. Budi Ti moja snaga da ne posustajem, nego da se izborim za puninu svog ljudskog života s Tobom. ▲▲▲

 

 

Treća postaja: Isus pada prvi put pod križem

Počelo je to već u Betlehemu. Rodio se u štali, jer za njih nije bilo mjesta u svratištu: već kao novorođenče suočen je s hladnoćom noći – noći prirode i noći ljudskog neprihvaćanja i odbacivanja. I sada Isus osjeća do u dubinu svoju nemoć.

Nema snage. Gotovo je. Pada. – Kako i ne bi! Tjeskobna noć, ludi sudski proces, bičevanje. To je previše. Ljudski organizam ne može više, sile kojima čovjek raspolaže izdaju. Isus Krist pao je pod svojim križem.

Oče nebeski, Bože koji kraljuješ! Već kao malom djetetu i u moj su život dolazile stvari koje su mi bile preteške. Znalo se dogoditi da me ne samo stvarni događaji, nego i slike u mašti i strašni snovi nemilosrdno progone. Sve je to ostavilo biljeg u mom duševnom razvoju.

Često mi je život donosio zadaće koje su nadilazile moje sile. Ni duševna muka za koju mi se činilo da će me satrijeti nije mi nepoznata. Tvoj Sin pao je pod križem. I ja padam, pomozi mi. ▲▲▲

 

 

Četvrta postaja: Isus susreće svoju svetu Majku

Ako dijete doživi uspjeh, majka je duboko sretna s njime. A Rabi Isus, evo, doživljava potpun životni neuspjeh, propast karijere. Kako se osjeća Marija, Majka Isusova? Iskusila je zacijelo ono najstrašnije što jedna pobožna majka može doživjeti: njezino dijete javno su proglasili bogohulnikom, prokleli ga i osudili.

Kolike su dvojbe i sumnje mogle biti u njoj? Na koju će stranu ona stati? Zacijelo je pogledala sinu ravno u oči i pitala se: hoće li mi se srce slomiti. Na početku ju je uplašio i posve zbunio Božji glasnik Gabrijel, sad je potpuno zbunjuje njezin vlastiti sin.

Oče nebeski, uzvišeni Darivatelju života! I za me je moja majka prva osoba s kojom sam bio najdublje životno i duševno povezan. Ona me je nosila devet mjeseci pod svojim srcem, rodila me, hranila me, njegovala i brinula se za me. Pomozi mi da dođem do jasnih osjećaja prema svojim roditeljima koji su Tvoji bliski suradnici u projektu mog osobnog života.

Blagoslovi i potakni Duhom sve ljude koji imaju svoju djecu: neka roditelji svojom brigom i odgojem zbilja podupiru i bodre djecu u njihovu vlastitom životu, a ne sputavaju ih i ne koče. ▲▲▲

 

 

Peta postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Jesu li se Isus Nazarećanin i Šimun Cirenac ovdje prvi put susreli? Isus je naviještao radosnu novost o tome da Bog kraljuje, Isus je liječio ljude od bolesti i oslobađao ih od zlih duhova, družio se s njima u slavlju – na svadbi, na gozbi. Bio je prorok koji je bodrio na odvažnost pred budućnošću, gladne je nahranio čudesnim umnažanjem kruha, pomagao je ljudima da se obrate od svojih grijeha i da se vrate k Bogu.

Sad on ostaje sam, bez pomoći. Kao da je on sâm neki grešnik i otpadnik. Izopćen je, anatematiziran. Kao što oholost može zatvoriti čovjeka u samoću, tako to može i križ i osuda drugih ljudi učiniti. Sad je Isus kao zadnji odbačen razbojnik ili prosjak. Mi vapimo “Smiluj se!” – tko će se njemu smilovati?

Oče nebeski, Izvore života i istine! Tvoj Sin Isus postao je veliki Šimun nama ljudima. Ušao je u moj život da prijateljuje sa mnom, da me poučava, da me vodi i podupire u mojoj osobnoj životnoj zadaći.

Želim se posve otvoriti njegovu Duhu pa da i ja budem apostol ljubavi i drugim ljudima pomognem, koliko god mogu, nositi njihov križ. Daj mi snage za takav život! ▲▲▲

 

 

Šesta postaja: Veronika pruža Isusu rubac

Usred vreve, buke i razularenih sadističkih osjećaja zbiva se neposredan osobni susret. Dvoje ljudi se susreće. Ona ga prepoznaje: to je Isus – muž boli, ispaćen. Može li on još njezin pogled osjetiti, prepoznaje li On nju?

Veronika nije opterećena i sputana optužbama i rugalicama koje se nasilnički izriču, nego prepoznaje čovjeka patnika. Želi ublažiti njegovu bol. Kao nježna i brižna medicinska sestra, hrabro, usred svjetine, prilazi Isusu koji je iscrpljen i krvari – od bičeva, od trnja na glavi, od pada pod križem. Sliku koju ona pritom dobiva nikad neće zaboraviti.

Oče nebeski, Bože veliki i dobri! Koliko puta je mene pratio osjećaj da me nitko ne razumije ili da mi se rugaju. U mojoj duši bila je prava muka, bilo zbog drugih osoba ili stvari bilo zbog mojih vlastitih tjeskoba. Čak i prema ljudima koji me iskreno vole i žele mi pružiti pomoć kadikad mi je srce puno nepovjerenja i sumnje.

Daruj mi nježno srce da se usudim iskreno priznati i svoj i tuđi osjećaj ljubavi. Ne daj da ga grubo ugušim i odbacim. Utisni i meni u dušu Tvoj lik da poput Veronike imam smjelosti bez obzira na sve pogledati čovjeku u lice i prepoznati tko je on. ▲▲▲

Sedma postaja: Isus pada drugi put pod križem

Pa moralo se tako dogoditi. Organizam mu je izmučen, u glavi nema više potrebne bistrine, srce je preopterećeno gubitkom krvi i otežanim disanjem. Sve je u njemu užareno, a oni navalili taj ogroman, očajnički težak komad drveta na njega.

Isus Krist cijelog je života nastojao pomoći ljudima da se oslobode od onoga što ih muči i proganja, ublaživao je njihove boli i jade, spasavao ih iz nevolje. – Sada je sâm posve opterećen, u krajnjoj nevolji, doživljava potpuni slom. Na zemlji je.

Bože pravi i živi, Tješitelju i Podizatelju moj! Kad padnem, ne ostavljaj me! Kad se osjećam potpuno rastrgan i srušen, osokoli me! Kad trpim zbog ljubavi ili zbog mržnje, daj da osjetim Tvoj dodir i Tvoj zagrljaj!

Kad mi treba prijateljska ruka, ne skrivaj se, Gospodine! Kad žarko čeznem za Tvojom milinom i utjehom, budi tu! ▲▲▲

 

 

Osma postaja: Isus tješi jeruzalemske žene

Muškarci su često takvi: Vole velike riječi, stvaraju ozbiljne javne procese, vode ratove, prepuštaju se snažnom osjećaju u nekom navijačkom slavlju ili u nemilosrdnom okrutnom izrugivanju. A žene su kadre izravnije vidjeti u srce, prepoznati bol, suosjećati.

Što im Isus poručuje? “Nije moja muka i patnja ono što treba oplakivati. Ovo je moj put ljubavi do kraja. A vi gledajte na ono što vas muči i pritište, na svoje grijehe i optužbe kojima sami sebe optužujete – to uredite.

Bog vas poziva na radost. Gledajte na vaše krive postupke koji vas odvode od prave ljubavi, na vaše terete s kojima vi morate izići na kraj. To rješavajte. Odrecite se svojih zamišljaja i tvrdokornih vlastitih mišljenja i tražite istinu. Vi sâmi, osobno, u pitanju ste. To je vaš život koji vam Bog daje.”

Oče nebeski, Bože koji suosjećaš s nama! Iskreno mi je žao za sve moje postupke kojima sam narušavao i dovodio u pitanje svoju povezanost s Tobom i s ljudima oko sebe. Daj mi osjetljivo srce koje ima smisla za prave potrebe – moje i mojih bližnjih. Otvori me za pravu ljubav prema ljudima po kojoj ću neprestano nalaziti Tebe. ▲▲▲

 

 

Deveta postaja: Isus pada treći put pod križem

Triput znači potpuno. Isus gubi sve snage. To je čovjek koji je došao do dna. Sasvim slomljen pod teretom vlastitog životnog križa. Tu čovjek ne pita za krivce i uzroke, nego traži zadnju slamku za koju će se uhvatiti da dođe do kraja te grozne muke koju proživljava.

Nema tu više uzvišenih, pobožnih osjećaja za svete stvari, ni razmišljanja ni odlučivanja – samo patnja. Dok je on radio, davao je ljudima da vide, da progovore, da mogu čuti. Sad on sâm, satrven od boli, ne može više ni vidjeti, ni govoriti ni slušati. Kao da je sam opsjednut nekim zloduhom. Ništa drugo više ne osjeća – samo bol i potpunu nemoć.

Bože, Snago moja! Od samog početka mojega života primio si me u svoje ruke. U svemu što proživljavam, u svemu što sam do sada poduzimao i što mi se činilo ispravnim, a i u svemu što mi se činilo pogrešnim – Ti si taj koji mi daje da živim i da mogu raditi.

Ti, Gospodine, budi moj jedini životni voditelj ubuduće i pravo mjerilo po kojem ću se ravnati! ▲▲▲

 

 

Deseta postaja: Isusa svlače

Isus je dao sve od sebe. On je u svakom svom djelu bio osobno nazočan, osobno se zalagao, svim srcem. Koliko puta u Evanđelju čitamo Isusov “Ja sam!”: svjetlo, život, vrata, kruh, dobri pastir… Sada mu doslovno sve oduzimaju, svlače ga.

Večer prije toga sastao se sa svojim najbližim prijateljima. Gorljivo je želio blagovati Pashu s njima. Tamo je rekao: “Ovo je moje tijelo”. Sada on to svoje tijelo predaje. Tu je njegovo tijelo bez ikakve maske i bez obrane, bez ikakva sjajnog ukrasa, bez ikakva svetog znaka i ljudskog odlikovanja, obnaženo – golo tijelo. “Evo: čovjek!” rekao je prije Pilat.

Bože, Stvoritelju duha i materije! Ti si oblikovao tijelo čovjekovo i udahnuo u nj dah života. U svom tijelu imam svoj život. Moja želja za ugodnošću i zadovoljstvom ponekad me zbunjuje i muči pa osjećam svoju slabost i nemoć. Potrebna mi je pomoć drugih ljudi. Ne smijem se zatvoriti u svoju sebičnost.

Ljudsko tijelo često je izvor nerazumijevanja i optuživanja, nepravde i prezira, izrabljivanja i poigravanja sudbinom drugih ljudi. Čuvaj nas i daj nam pravi stav prema svim darovima koje si Ti stvorio i nama povjerio na upravljanje. ▲▲▲

 

 

Jedanaesta postaja: Isusa pribijaju na križ

Nije to sud i pravda – ovdje se smišljena nepravda izvršuje. Riječ ima nasilje, mučila, vojska, čekić i čavli. Koliko puta u povijesti Bog koji je ljubav postaje žrtvom ljudske lažne, razaračke pravde?

Isusu Kristu, Sinu Božjem, razrušili su ugled, opovrgli svako njegovo ljudsko pravo, sad mu mučitelji oduzimlju i posljednju slobodu. Pribijaju ga. Gotovo je. Isus mora ostaviti svoj posao pomaganja ljudima, mora odustati od velikog projekta naviještanja Božje ljubavi – obješen, razdiran najstrašnijim bolima. Kad je čovjek razapet na križ onda sve izgleda besmisleno, kao da je Bog daleko.

Bože, Stvoritelju moj! U meni se može javiti prikriveni, duboki strah da ću se potpuno izgubiti, strah da bi me nešto moglo uništiti. U mojim osjećajima živi tjeskobna sumnja – kao da sam ja zaključni gospodar svoje zbiljnosti.

Kad sebe doživim kao pravu opasnost, oslobodi me od te tjeskobe, ne dopusti da je u sebi skrivam kao razornu moć koja me plaši i uznemiruje. Pokaži mi svjetlom svoga Duha Istine da nema nijedne sile u cijelom stvorenom svijetu koja bi mogla zaustaviti ili prekinuti Tvoju ljubav prema meni kojom mi Ti – svojom slobodnom Odlukom – daješ da ja postojim i osobno živim. ▲▲▲

 

 

Dvanaesta postaja: Isus umire na križu

Neprijatelj Božji, napadač životvorne ljubavi, veliki protivnik koji je već davno, nakon krštenja na Jordanu, u samoći divljine, ušao u Isusov život da razori njegov put i da ga uništi – slavi sada svoju pobjedu. Nije Isus Krist zbog neke mračne svemirske sile morao umrijeti na križu, nego smo mi ljudi donijeli tu presudu. Terorizam i mučenja, ubojstva i ratovi – ne nastaju sami od sebe.

Prije nego izdahnu, Isus je molio i vapio, izgovarao je riječi oproštenja. Zadnjom snagom predao se u ruke Očeve. Prošao je put tolikih koji umiru u mukama, osuđeni da su hulili na Boga, zlostavljeni i izvrijeđani kao da ih je Bog odbacio. Izjednačio se s onima koje mi držimo prokletima. Kad vojnici vidješe da je mrtav, jedan od njih kopljem probode njegovo Srce koje je bilo gorjelo od ljubavi prema Bogu i ljudima i cijelom svijetu.

Bože, Oče nebeski, Ispunjenje moga života! Daj mi da naučim što jasnije razlikovati između onoga što ja u svom slabom znanju nazivam grijehom i onoga što je zbilja pravi grijeh u Tvojim očima. Oslobodi me krivih strahova i daruj mi zdravu moć prosuđivanja da gledam na sebe i na svijet onako kako Ti gledaš.

Tvoje je volja za mene da izgrađujem ispravan osjećaj vlastite vrijednosti i samopouzdanje i da živim. I u svom srcu – kad bolje pogledam – nalazim veliku vatru ljubavi za Tebe i za svaku ljudsku osobu. Pomozi mi da je na pravi način iskoristim. ▲▲▲

 

 

Trinaesta postaja: Isusa skidaju s križa

“Ovo je sin moj – ljubljeni!” proglasio je svečano Otac nebeski u prelijepim viđenjima, u divnim uzvišenim trenucima mistične molitve na rijeci Jordanu i na Gori Preobraženja. Sada mrtvo tijelo ljubljenog Božjeg Sina Isusa polažu u krilo njegove Majke Marije.

Vječni, Neshvatljivi i sasvim Uzvišeni Gospodine! Djevica Marija prihvatila je smrt vlastitoga Sina. Budi jakost i utjeha svim majkama koje iz mnogobrojnih razloga gube svoju djecu koju su rodile ili koja još nisu rođena. Svaku majku boli odvajanje od njezine djece – Ti ih hrabri.

I meni daruj snage da bez mržnje i pogrešnog optuživanja prihvatim svoje tjelesne i duševne bolesti i svako teško raspoloženje koje mi moj vlastiti život donosi: sve ono što je nalik umiranju.

Gospodine, daj da moja vjera bude u službi mojeg života! Ne dopusti da se u meni ugasi nada i pouzdanje kad mi je to najpotrebnije. ▲▲▲

 

 

Četrnaesta postaja: Isusa polažu u grob

Pred vlastitim grobom životni put je zaokružen. Mnogi ljudi u času dolaska smrti u snažnom doživljaju vide ono pravo svjetlo koje je rasvjetljivalo i vodilo njihov život. Vjerojatno se vrlo često događa da tek tu čovjek prepozna i razumije tko je on.

Na grobu Isusovu je početak: Josip Arimatejac i Nikodem prije su se bojali otvoreno doći k Isusu i samo su ga potajno štovali. Oni prvi poduzimlju nove korake u pravi život. Tu na grobu počinje uskrsna nedjelja. Mi, njegovi učenici, sjećamo se i nećemo zaboraviti ono što je Isus činio i što je govorio. Sâm je rekao: samo na kratko vrijeme odlazi, a onda će opet biti s nama – proslavljen, uskrsli, puni milosti i slave Božje. “Ja sam s vama u sve dane” – kazao je. Božje spasenje dolazi i ne zaostaje!

Gospodine Posvudašnji, Sveznajući i Svemogući! Ti poznaješ tajnu smrti. Moja smrt koja će jednom doći nije neka neizmjerno strašna stvar s kojom prestaje sve, nego je samo jedna od nevolja koje mi moj život donosi i pred kojom osjećam strah. Umiranje je dio mog osobnog života. Ako počnem pravo živjeti moći ću u miru umrijeti.

Jednom si mi pri mom začeću dao da postanem i budem. Isto tako daj mi da prepoznam i shvatim kako moj život s Tobom nikada ne prestaje pa da od danas ubuduće uvijek živim gledajući na cjelinu svog ljudskog života: jednom je s Tobom započeo i kod Tebe nikad nema kraja. ▲▲▲

 

 

Zaključak

Oče nebeski, Bože koji imaš i daješ život! Tvoj Sin Isus došao je na svijet da bismo imali puninu života. Govorio nam je riječi koje je čuo od Tebe, zato da bi naša radost bila potpuna. On je položio svoj život, ne svoju smrt, za svoje prijatelje. Cijeli život ih je ljubio i dao nam primjer. Mi smo kao jeruzalemske žene. Ne moramo oplakivati muke Isusove nego se divimo neshvatljivoj ljubavi Tvojoj, a Ti nam daj snage da se oslobodimo od grijeha. Ne smiješ nas ostaviti! Ne napuštaj nas kad nam je teško!

Ne molimo se zato da bismo potvrdili i ukrutili svoju tjeskobu i strah nego zato da nas Ti zbilja utješiš. Nikad naš grijeh nije veći od Tvoje volje da mi živimo, pa i onda kad umiremo. Izlječitelju naš, izliječi naše duše od svega što nas steže i razara. Pomozi nam da spremno prihvatimo radosnu budućnost koju je Isus Krist objavio našem svijetu kad je prije gotovo dvije tisuće godine uskrsnuo od mrtvih. Bože, koji živiš! ▲▲▲

 

 

 

p. Niko Bilić, S. J.