NA BLAGOSLOVU

Svećenikov dolazak u kuću ponajprije je radosna stvar. Zato što svećenik predstavlja Krista Gospodina, dolazi kao njegov sluga i u njegovo ime. Drugi vatikanski sabor osobito je istaknuo da su dom i obitelj Crkva u malome. To se, eto, u našem Stupniku i Lučkom, u župi sv. Ivana Nepomuka ostvaruje i u stoljetnom običaju Božićnog blagoslova po kućama. Svećenik predmoli i moli zajedno s ukućanima Božji blagoslov i milost za dane koji dolaze.

 

I za Božić 2003. vlč. Župnik na vrijeme se pobrinuo za svoju veliku župu. Zatražio je pomoć kod patara isusovaca u Bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj, a izbor moga poglavara pao je na mene. Dobri ljudi pomogli su mi kad sam na Stjepandan preko Ježdovca automobilom tražio put do župne crkve. Vedro me dočekao naš vrijedni sakristan, g. Ivan, i dao mi osnovne upute da se snađem u ovoj crkvi u kojoj ću prvi puta služiti sv. misu. Misa me oduševila: Zbor se okupio na koru, pjeva zajedno s cijelom crkvom; ministranti pomažu oko oltara; čitači naviještaju riječ Božju. I puno ljudi na sv. pričesti!

 MNOŠTVO SVJETOVA

Na blagoslov smo Župni vikar vlč. Zlodi i ja krenuli od Ježdovca. On mi je prvih dana uvelike pomogao preuzevši moj zaostatak. Najveća potpora bili su mi dva kršćanska junaka: vjerni Vjeran i moj imenjak Nikola. U pomoć je priskočio i Luka. Vodili su me po cestama i poljanama, do skromnih kolibica i čvrstih katnica. Najbolje je kad nas već dočekaju ukućani na okupu, te svijeća, križ i blagoslovljena voda pred jaslicama. Nažalost, tek tu i tamo ljudi još poštuju časni običaj da jaslice imaju sve do Svijećnice.

 

Mnoštvo domova, ljudi, obitelji – mnoštvo svjetova. Svaki je dan, sve do Krštenja Gospodinova, 11. siječnja, ostavio u meni bogatstvo doživljaja. Velika je to župa, Bogu hvala! Velika brojem duša. Sjećam se kako smo se kod jednog kućnog broja čudili. Ne samo da ima dodatna slova od A do Z, nego taj Z ima još podbrojeve sve do Z12 i više. Na drugom mjestu pak gotovo iza svake adrese na župnom popisu bila je još jedna nova kuća, izgrađena ili u gradnji. S poštovanjem i divljenjem susretao sam ljude koje je rat otjerao s njihovih ognjišta. Ovdje su započeli novi život. Nisu se predali mržnji i potištenosti, neradu i očajavanju, nego su osnovali obitelji, potražili posao, izgradili dom.

ŽIVA ŽUPA

I ovaj put se potvrdilo dobro pravilo: Obitelji koje nas žele ugostiti uvijek se unaprijed dogovore u župnom uredu. Hvala svima koji su nas svećenike i naše pomagače primili k obiteljskom stolu i okrijepili nas! To posebno vrijedi za našu dragu, marljivu "Pčelicu Maju" koja nam je bila domaćica u župnom dvoru. Odličan uspjeh imao je o raspored blagoslova objavljen u ovom župnom listu "Brazda". U dogovoru je još precizniji nacrt tako da obitelji mogu bolje isplanirati vrijeme. Ipak, važno je u rasporedu ne pobrkati  npr. naselje i ulicu "Lučko" i treba pravilno shvatiti da svećenici kreću npr. u 8 sati, pa neće u svaku kuću stići u 8 h, nego idu redom.

 

Mise poldanice u župnoj crkvi za me su bile snažan doživljaj. Osobito će mi pak ostati u sjećanju dva posebna euharistijska slavlja. To je, kao prvo, misa zahvalnica na Staru godinu u kapelici Sv. Mihovila koja je upravo na taj dan bila posvećena. G. Milan Desnica, sakristan i zborovođa, zvonar i lektor, i graditelj živahnih jaslica pripravio je dostojno molitveno slavlje. Sutradan ujutro, na Novu godinu, također sam doživio ugodno iznenađenje jer sam računao da će na ranu misu u Lučkom rijetko tko doći. Kad ono: i na tu svetkovinu Bogorodice okupila se Crkva Božja, pjevao je zbor... Osim toga, drago mi je da sam u posljednju nedjelju bio još i u Hrvatskom Leskovcu, kamo me doveo moj revni pratilac Nikola. Ostade mi samo neostvarena želja da mladi, koji se okupljaju u crkvi sv. Ivana Nepomuka, jednom u goste pozovu "Oazu", zbor mladeži iz Bazilike Srca Isusova.

 

p. Niko Bilić, SJ