Starozavjetni pogled u dubinu Božjeg srca

Pater Niko Bilić iz Družbe Isusove – novi doktor teologije

Societati minimae sub vexillo crucis – stavlja autor kao posvetu u svom doktorskom radu, aludirajući na osnivačke dokumente Družbe Isusove koju sv. Ignacije svjesno naziva "posve malenom", a barjak križa zaštitni joj je znak koji povezuje Duhovne vježbe s Konstitucijama. Dizertacija patra Bilića, pomalo neobične, privlačne nebesko plave boje već nam u predgovoru otkriva radost pisca koji zahvaljuje Bogu da je ovaj rad nakon "mnogih dana" (str. 2) dovršio u jubilarnoj godini Isusovačkog reda koja je u Zagrebu obogaćena četiristotom obljetnicom njihova dolaska. Nadnevak predgovora "Ignacijevo, 31. srpnja 2006." izvrsno pristaje uz ovakvu posvetu.

Riječ je o opsežnijem egzegetskom istraživanju koje već na naslovnici otkriva i predmet, a i metodološke korake: "Jeruzalem i narodi u Zah 12–14. Tekst, kontekst i teologija". Rad je pisan njemačkim jezikom pod vodstvom profesora Staroga zavjeta pri katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta Franje Leopolda u Innsbrucku, prof. dr. Georga Fischera, koji je stručnoj javnosti poznat po nedavno objelodanjenom monumentalnom Komentaru proroka Jeremija (Herder, 2005.). Dizertacija je obranjena na završnom "rigorosumu" 9. listopada, a svečana je promocija održana 21. listopada u Innsbrucku. Na njoj je uz rektora innsbruškog sveučilišta prof. dr. M. Gantnera bio i dekan prof. dr. J. Niewiadomski te sam prof. Fischer kao promotor ukupno osam kandidata koji su primili magisterij ili doktorat iz teologije. Među predstavnicima Hrvatske pokrajine Družbe Isusove bio je nazočan i rektor Zagrebačkog kolegija pater P. Vidović SJ.

Bilić se u prvim rečenicama svoga rada očituje o polaznoj točki. Čuveni je to dio Božjeg govora: "Gledat će mene, koga su proboli" (Zah 12,10) koji je našao svoju primjenu u Ivanovu evanđelju (19,37) te cijenjen i rado opetovan odjek u pobožnosti, duhovnosti i teologiji Srca Isusova. Među autorima na koje se poziva Bilić ističe A. Stiglmaira, M. H. Floyda, J. D. Nogalskog te J. Zieglera, a u radu ponajviše citira Komentare E. Sellina, T. E. McComiskeyja i M. A. Sweeneyja, jednom čak i čuvenog Wellhausena (str. 369). Svojoj izvornoj želji posvetiti se slici "probodenoga" Bilić ostaje vjeran te u posljednjem odsjeku trećeg, teološkog dijela doktorskog rada nalazimo podrobnu analizu strukture rečenice o probodenome i načina izražavanja koji se očituje kao najvažnija crta Zaharijine slike o Bogu. Bilić piše da se u toj slici o "pogođenosti" Božjoj sažimlju bolno pročišenje i Božje suosjećanje s jedne, te otkupljenje, Božji dobrohotni odgovor na zazivanje njegova imena i njegova spasiteljska nakana koja nikoga ne isključuje s druge strane (str. 7).

Prvi dio doktorskog rada istražuje razgraničenje i ustroj Zaharijina teksta te prijevod u Septuaginti koji ima svoje poznate teološke tendencije. Drugi dio razrađuje veze s prethodnim poglavljima kao i veze unutar cijele zbirke Malih proroka koje se zasnivaju u istovjetnom rječniku i zajedničkim temama. Treći, biblijsko-teološki dio pokazuje među inim kako "skupljanje" (Zah 12,3; 14,2) svih naroda naposljetku pripada spasenjskom naumu. Oni sami, poput Božjeg naroda, prolaze pročišćenje iz kojeg proizlazi Ostatak, primljen u slavljenički krug na Blagdan sjenicâ.

Biliću je stalo istaknuti aktualnost pa i političko značenje zadnjih triju poglavlja u proroka Zaharije. U naše vrijeme, piše on (str. 292), u kojem se međunarodna zajednica sve više dokazuje i sredstva komunikacije dosežu gotovo svaki kutak svijeta, postaje jasno kako se jedan tekst o "svim narodima zemlje" (Zah 12,3) ne odnosi na daleku i neodređenu budućnost, nego je u najvećem stupnju aktualan. Upravo Zaharija pokazuje kako napadačke težnje treba odbaciti jer su u konačnici uperene protiv Božjeg autoriteta te vode brutalnom uništenju (3x "raspadanje, trulež") i međusobnu ubijanju napadačâ (Zah 14,13). Pobuna je to koja po svojoj biti predstavlja borbu protiv Boga (14,3). Snaga Jeruzalema jest u Bogu (str 312); temelji mu nisu ni u narodima svijeta koji Jeruzalem napadaju (4x "protiv"), ali ni u Božjem narodu kojemu je potrebno pročišenje (Zah 12,10–14,2). Radostan zaključak u Zah 14,16–21 još jednom dokazuje da je svako isključivo posezanje za Jeruzalemom u suprotonosti s Božjim nakanama. Jeruzalem je mjesto na kojem prestaje vlast nacija, a poštuje se i štuje Božje kraljevanje (3x "Jahve kralj").

Čestitamo novom doktoru, novoj snazi na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu koji u svoja dva studijska smjera prema časnoj tradiciji isusovaca – osnivača Zagrebačkog sveučilišta – nastoji jednakom pomnjom promatrati i dubinu ljudske misli (filozofija) i snagu objavljene Riječi (religiologija).

p. Niko Bilić SJ

27.10.2006.