Srednjoškolci u akciji

S pravom se možemo iznenaditi dokle seže poduzetnost mladih ljudi. Željeznička tehnička škola u Zagrebu uvrstila se u niz kršćanskih dobrotvora koji svjedoče o konkretnoj Božjoj ljubavi. Akcija »Pripremi darove« koju su učenici proveli u Došašću 2002. dovela je do neočekivano dobrih rezultata.

Počeci

Počelo je bojažljivo i skromno. Prvi prijedlog pošao je od logične odgojne zamisli: Učenici trebaju dobiti priliku da učine dvostruko dobro djelo. Pruža im se zgoda da se odreknu ponajprije od onoga što im škodi kao što su cigarete, alkohol i prekomjerna uporaba mobitela. Od ušteđenog novca mogu nabaviti brašno koje, kako je u javnosti već bilo poznato, hitno traže Karitas ispaćenog kraljevskog grada Knina.

 

Sazvano je učeničko vijeće koje postade svojevrsni pokretač akcije. Prof. Katarina Tadić iznijela je i s konkretnim podacima objasnila prvu zamisao. Prof. Ljuba Duvnjak svojom je poznatom vedrinom bila poput dobrog duha koji okuplja učenike. P. Niko Bilić, vikar u župi Srca Isusova koja bijaše duhovni pokrovitelj cijele akcije, ohrabrio je predstavnike učenika budući da je već imao neka dobra iskustva u radu s mladim ljudima.

 

Ovi učenici-koordinatori stupili su u kontakt s razrednicima da bi tako jasno predstavili svim učenicima o čemu se radi. Među školskim umjetnicima uskoro je na svijet došao plakat koji će vjerojatno ostati u sjećanju zbog jednostavnog ali jasnog poziva: »Možeš pomoći!«. Izvorna zamisao o odricanju i darivanju na plakatu je matematičkom točnošću prikazana. Zbrojimo li troškove za deset SMS-poruka, sok, kavu, jednu čokoladu i žvakaće gume dobit ćemo potreban iznos za punih šest kilograma brašna. Eto, ako kažemo »ne« nekim našim trenutnim užicima, bit ćemo kadri izreći veliko »da« velikodušnoj pomoći, važnoj za život.

Pripremi darove

Uz redovit, bogat školski program akcija je krenula. Pomalo se osjetila i ona vrsta natjecanja koju sv. Pavao opisuje pozivajući: »Pretječite jedni druge u ljubavi!« U školskoj Radionici u napravljeno je privremeno skladište. Organizirano je svagdanje dežurstvo. Pribavljene su praktične transportne kutije u koje stane onoliko vrećica brašna koliko se može rukama ponijeti. Na kutijama je ispisano koji razredi su darovatelji tako da marljivost bude zabilježena. Hrvatska pošta i Hrvatske željeznice omogućile su da sve prikupljeno brašno bude prevezeno do odredišta.

 

Usprkos prvim očekivanjima koja su suzdržano prognozirala dvije-tri stotine kilograma, prikupljena količina nas je iznenadila i zadivila. Učenici Željezničke škole sami su bili najdarežljiviji jer su otprve prikupili preko 800 kg brašna. Akciji su se pridružili i učenici zagrebačke XVI. gimnazije iz Križanićeve te još neki dobrotvori. Ravnatelj Željezničke škole, obaviješten o prvim rezultatima, osigurao je donaciju koja je praktički udvostručila prikupljenu količinu brašna. Na put u Knin poći će, dakle, više od  dvije tone brašna. Lijep božićni dar zagrebačkih srednjoškolaca Kninjanima!

 

Dobrotvornoj akciji spremno se pridružila i »Pliva« kao izravni donator kninskom Karitasu. Svojim darovima našu akciju poduprla je i trgovačka kuća »Billa« te mesna industrija »Imes«. Svima možemo u svoje ime i u ime Kninjana reći od srca »hvala«. Božić se najljepše slavi darivanjem.

Put u Kraljevski grad

Kao što je u početku planirano predstavnici srednjoškolaca trebali su osobno u Kninu predstaviti svoj kršćanski pothvat i svoje darove. U dogovoru s ocima franjevcima u Kninu odabrali smo treću nedjelju Došašća, 15. XII. 2002., koja bijaše upravo Nedjelja Caritasa. I za to putovanje također možemo iskreno zahvaliti donatorima. »Čazmatrans« nam je omogućio prijevoz odličnim autobusom s još boljim vozačima. Troškove prijevoza velikodušno je kao sponzor preuzeo »Hrvatski Telekom«.

 

Putovanje u Knin bilo je dojmljivo. Učenici-junaci okupiše se u ranu nedjeljnu zoru pred stoljetnom bazilikom Srca Isusova u Palmotićevoj. Pridružio nam se i zbor mladih »Oaza« iz naše župe. U pratnju se, osim već navedenih prof. Tadić, prof. Duvnjak i p. Bilića, pridružio i prof. Antunović kojemu je Knin zavičaj pa će on već nakon prvog susreta s kninskim župnikom utvrditi rodbinske veze koje ih povezuju. Kad su se svi smjestili u autobus, pater Niko je poveo kratku molitvu i podsjetio kako je ovo hodočasnički dio u sklopu cijele naše akcije.

 

U Kninu smo najprije posjetili malu župnu crkvu sv. Ante uz Franjevački samostan. Primio nas je župnik, fra Ivan Nimac, koji nam je ispričao kako je crkva i u Drugom svjetskom ratu i nedavno u napadu na Hrvatsku razarana, ali je, eto, opet obnovljena. Svjedočanstvo Božje vjernosti koja je jača od ljudske mržnje. Župnik je potom poveo naš autobus do privremene, prostrane crkve posvećene Gospi Velikog Zavjeta gdje smo sudjelovali u nedjeljnom euharistijskom slavlju. Riječ je o prostoru negdašnjeg skladišta koje je provizorno uređeno kako bi bilo mjesta za sve vjernike dok ne bude podignuta odgovarajuća zgrada. Na misi u 11 sati okupilo se do tisuću ljudi. P. Niko Bilić predvodio je misno slavlje, a zbor »Oaza« je pjevao. Gvardijan, fra Petar Klarić, pozdravio je goste i zahvalio na darovima.

 

Poslije sv. mise fra Josip Repeša, voditelj FRAME – franjevačke mladeži u Kninu, poveo je i domaćine i goste u Framine prostore u samostanu gdje je bilo prilike za međusobno predstavljanje i upoznavanje. Prof. Tadić i p. Bilić, kao predstavnici gostiju, primljeni su u počasne članove kninske Frame. Poslije podne fra Josip nas je odveo do mjesta Biskupija kod Knina gdje se nalaze ostaci drevne bazilike kralja Zvonimira i Zavjetna crkva hrvatskoga naroda, znak kajanja za sve naše narodne grijehe. Kad je već dan duboko zašao u drugu polovicu, uspeli smo se na čuvenu Kninsku tvrđavu odakle se pruža pogled na sav okolni kraj. Ondje smo izmolili molitvu za našu domovinu i za duše poginulih u obrani.

 

Dok smo se spuštali u nizinu već je večernja tama prekrila grad. Posljednja postaja našeg gostovanja bio je kratki posjet zgradi u kojoj Karitas vodi pučku kuhinju. Predah smo iskoristili da se svi zajedno potpišemo na zahvalnice svim dobrotvorima koji su sudjelovali u našoj akciji i koji su pripremili darove. Potom smo se smjestili u autobus i zadovoljno se prepustili u ruke naših spretnih vozača koji su nas i kroz lički snijeg dovezli do Zagreba bez zakašnjenja.

p. Niko Bilić, S.J.