Čudesa u današnjici

Isusovci osnovali klasičnu gimnaziju na Kosovu

Ovih dana Kosovo, nastanjeno pretežito albanskim pukom, ponovno privlači pozornost dnevnih vijesti. Postoji nada za trajnijim, međunarodno priznatim, političkim rješenjem. O. Walter Happel, D.I., u pravi je čas došao u pohode ocima isusovcima okupljenim u Zagrebu da izvijesti o velikim Božjim djelima koja su se ondje u posljednje vrijeme zbila.

p. Walter Happel SJPater Happel je Nijemac s dugotrajnim iskustvom u vodstvu srednješkolskog odgoja i obrazovanja jer je gotovo 20 godina djelovo kao direktor učilišta Sankt Blasien u Schwarzwaldu. Ispunjen snagom i hrabrošću, kad je već zašao u godine, umjesto povlačenja na mirnije mjesto dobio je novo, zahtjevno poslanje. Rezultati koje je izložio, gotovo nevjerojatni zbog obilja svega onog što se poduzima i zbog rekordnog vremena izvedbe, svjedoče kako se i danas u Crkvi čudesa zbivaju.

Brzim koracima

polaganje kamena temeljcaPočetak bijaše zamolba roditelja s Kosova dobrotvornoj akciji njemačkih katolika "Renovabis" da otvore gimnaziju u kojoj bi se njihova djeca mogla školovati. Zamisao koja je u prvi mah izgledala kao šala naišla je na dobronamjerne uši u Družbi Isusovoj. Upravo o. Happel preuzima zadatak da izravno na terenu ispita o čemu se radi i što se može poduzeti. Kreće na put, prvi put se izbližega susreće s ovim krajem svijeta i s islamskom kulturom. U susretima, razgovorima i proučavanju poduzetni pater brzo dolazi do zaključka da je pokretanje gimnazije na Kosovu ne samo izvedivo, nego vrlo poželjno i prijeko potrebno. Ustanovio je naime kako se u jednu ruku tamošnje škole nisu oporavile od ratnih razaranja, te kako je u drugu ruku zbog nedostatka prometne povezanosti školovanje mnogoj djeci nedostupno.

Idući koraci koje su svi okupljeni oci mogli pratiti i na slikama moderne kompjuterske prezentacije zadivljuju brzinom. Pater Happel, nakon savjetovanja, iz povijesnih razloga odabire Prizren i uspijeva uz odobrenje vrhovne međunarodne uprave Kosova dobiti zemljište nedaleko od centra grada za gradnju posve novih objekata. Dana 16. travnja 2005. položen je kamen temeljac, a već 13. rujna iste godine, pripovijeda o. Happel, počinje prva školska godine. Uvjeti su za početak ponešto skučeni, ispočetka tu je uz školu tek jedno krilo internata. Međutim, pokazao nam je pater na slikama, marljivo i hitro dovršava se upravna zgrada, kuhinja i blagovaonica, športski tereni, oba krila đačkog doma s ugodno uređenim dvorištem smirenog, gotovo samostanskog izgleda. U tekućoj školskoj godini već je preko 300 đaka koji pohađaju gimnaziju. Od početka je istaknuta mogućnost za školovanje djevojčica koje su ondje tradicionalno zapostavljane, a sada imaju i vlastiti đački dom.

Ignacijanska pedagogija

ucenici na okupuPater Happel je ravnatelj gimnazije, a uprava doma povjerena je sestrama franjevkama. Dječja lica koja smo vidjeli na slikama svjedočila su o radosti, otvorenosti i motiviranosti. Vidjeli smo ih ne samo u učionici za biologiju, nego i za velikog prijepodnevnog odmora i predaha prije poslijepodnevnog dijela nastave. Uočljive su školske odore koje oni s ponosom nose. Đački uspjeh bio je očit i na prošlogodišnjem regionalnom natječaju iz literarnih radova. U profesorskom zboru dvije njemačke učiteljice velika su dobit, ističe p. Happel. Kao što intenzivno učenje latinskog đake vodi do otkrivanja kulturnih korijena u europskoj povijesti, tako ih njemački jezik, uz uobičajeni engleski, povezuje sa sadašnjom Europom. Gimnazija ima svoju internetsku stranicu na više jezika (www.alg-prizren.com), a izdan je i godišnjak koji predstavlja i profesore i učenike.

Cjelovita je skrb koju je pater Happel kao osnivač preuzeo. Sam vodi tečajeve pedagoškog usavršavanja za nastavnike. Omogućuje im također da se i u inozemstvu dalje educiraju. Svjesno provodi specifičnosti ignacijanske pedagogije, pa se u školskoj godini osim redovitih sjednica održavaju i dvije na kojima se posebice prati razvoj svakog pojedinog učenika. O tome roditelji dobivaju obavijest koju primaju s velikim zanimanjem i rastu u povezanosti s gimnazijom. I učenici i profesori sudjeluju u proslavljenom načelu svetoga Ignacija da treba "tražiti i nalaziti Boga u svim stvarima". Otkrivanje Božje dobrote osnovica je zbog koje se isplati stjecati ono znanje koje u isti mah oslobađa od fanatizma. Dužni smo, ističe o. Happel upotrijebiti i pamet i ruke koje nam je Bog dao.

u razreduSvojom okretnošću i prodornošću kojom je pohađao urede i upravna središta kako bi došao do svih potrebnih odobrenja sam je pružio odličan primjer. Osim toga, pater Happel priskrbljuje i novčanu potporu, najvećim dijelom od dobrotvora, i to ne samo za gradnju nego i za stipendije potrebne za školovanje.

Međureligijski dijalog

Na kraju izlaganja o. Happel iznova se vratio na zaštitni znak ili grb gimnazije koji je uvodno spomenuo. U najvećem dijelu, uz donji desni kut nalazi se simbol Europe: vijenac od dvanaest žutih zvjezdica na plavoj pozadini. Uz lijevu stranu po visini nalazi se kratica A. L. G. koja označava: "Asociation Loyola-Gymnasium" (Udruga Lojolske gimnazije). Grb, na kojem je ocrtan i sveti znak otkupljenja, oslikava program cijelog pothvata. Djelo p. Happela bitan je korak u hitnom zadatku dijaloga s Islamom. To je međureligijski dijalog koji zahtijeva ukorijenjenost u vlastitoj vjeri i istinoljubivo, realistično poznavanje druge strane.

29.01.2007.

p. Niko Bilić SJ